Povećanjem dostupnosti i primjene suvremenih terapija moguće je osjetno poboljšati ishode liječenja dijabetesa
Povećanjem dostupnosti i primjene suvremenih terapija u liječenju osoba s dijabetesom tipa 2 moguće je osjetno poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života, te spriječiti kronične komplikacije i preranu smrtnost. To znači promjenu pristupa dijabetesu tipa 2, od klasične regulacije laboratorijskih nalaza, prema promišljanju i sprečavanju srčanih ili bubrežnih komplikacija bolesti, a sve putem adekvatne terapije, složili su se sudionici jučer održanog okruglog stola "Bez dodatnih komplikacija" u organizaciji Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga.
Na okruglom su stolu sudjelovali prof. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med., predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma i ravnatelj Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju, Dunja Skoko-Poljak dr. med, načelnica Sektora za javno zdravstvo i javno-zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravstva, dr. sc. Tamara Poljičanin, voditeljica Odjela za biostatistiku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga.
Dijabetes tipa 2 globalni je zdravstveni izazov, ali i jedan od velikih i značajnih problema s kojima se bori i hrvatski zdravstveni sustav. Prema podacima CroDiab registra i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2019. godine, dijabetes tipa 2 dijagnosticiran je kod 315.298 odraslih osoba u Republici Hrvatskoj. Kako tek 60 posto oboljelih osoba ima postavljenu dijagnozu, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih blizu pola milijuna, što je više od 12 posto populacije. Uz to, šećerna bolest je treći vodeći uzrok smrti u 2019. godini.
Prema posljednjoj dostupnoj studiji, troškovi liječenja šećerne bolesti u 2016. godini iznosili su 4,6 milijardi kuna što je činilo gotovo 20 posto tadašnjeg proračuna HZZO-a. Od tog iznosa 88 postosu činili troškovi liječenja kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Upravo zbog toga je važno sprječavanje kroničnih komplikacija primjenom suvremene terapije, rekao je prof. dr. sc. Rahelić.
Prema njegovoj ocjeni, upravo kronične kardiovaskularne i bubrežne komplikacije najviše smanjuju kvalitetu života oboljelih osoba, ali i značajno povećavaju trošak liječenja: "Ako ranije otkrijemo šećernu bolest i odgovarajuće je liječimo, možemo spriječiti ili odgoditi nastanak kroničnih komplikacija. Time možemo smanjiti troškove liječenja komplikacija ali, što je još važnije, povećati kvalitetu života oboljelih. Procjenjuje se da je veliki dio oboljelih nerijetko već i u trenutku samog postavljanja dijagnoze šećerne bolesti razvio neku od kroničnih komplikacija. Najčešće su komplikacije na velikim krvnim žilama: koronarna bolest srca, srčani udar, moždani udar, periferna aterosklerotska bolest, ali i na malim krvnim žilama – dijabetička retinopatija i dijabetička nefropatija. S druge strane, komplikacije se mogu razviti i na perifernim živcima što nazivamo dijabetičkom polineuropatijom. Treba napomenuti da su brojne komplikacije, poput dijabetičkog stopala ili srčanog zatajivanja posljedica komplikacija upravo na na krvnim žilama i na živcima".
“Naša misija i vizija su usmjerene na osiguravanje zdravlja oboljelih od dijabetesa i omogućavanje pristupa što kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti na cjelokupnom području Republike Hrvatske u suradnji s drugim dionicima sustava, kao i unaprjeđenje liječenja, u skladu s ciljevima Nacionalnog plana", poručila je dr. Skoko-Poljak, podsjetivši kako je prvi Nacionalni program zaštite osoba sa šećernom bolešću počeo s provedbom još 2007. godine. Istaknula je kako je Ministarstvo zdravstva prošle godine, unatoč pandemiji, u suradnji s različitim institucijama provelo čitav niz aktivnosti vezanih za podizanje svijesti osoba o primarnoj prevenciji dijabetesa tipa 2, o smanjenju čimbenika rizika u svom okruženju, poput smanjenja tjelesne težine te o zdravom i aktivnom sudjelovanju u tjelesnim aktivnostima, što su važni faktori prevencije i sprječavanja komplikacija.
Dr. Poljičanin podsjetila je na početku rasprave kako je pandemija COVID-19 pokazala kako cijeli zdravstveni sustav mora puno raditi s pacijentima jer dijabetes ne miruje. “Važno je raditi na sprečavanju razvoja kroničnih komplikacija i ranom otkrivanju šećerne bolesti tipa 2. Prije smo govorili da je obično na početku potrebno oko sedam godina za otkrivanje bolesti, no ja se bojim da bi s obzirom na situaciju s pandemijom od prošle, ove godine to moglo biti i značajno duže. To znači i veći udio onih s težim komplikacijama već na samom početku otkrivanja bolesti, a duže trajanje komplikacija, obično znači i manje mogućnosti liječenja”, upozorila je.
Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, istaknula je tijekom diskusije potrebu da se osobe koje žive sa šećernom bolesti tipa dva same više uključe u svoje liječenje. Za to na raspolaganju imaju podršku Saveza i svojih liječnika obiteljske medicine i dijabetologa, no potrebno je više suradnje i od strane oboljelih. “Vjerujemo kako su prevencija, rano otkrivanje i optimalna terapija za osobe oboljele od šećerne bolesti tipa dva presudni za poboljšanje kliničkih ishoda i kvalitete života, sprječavanje komplikacija i poživljenje oboljeli, ali i dugoročno održivo upravljanje zdravstvenim sustavom. Kako bi to partnerstvo, kojem svi težimo, uspjelo, potrebno je da se i oboljeli više angažiraju, od istraživanja mogućnosti korištenja suvremene terapije, do sustavnog pridržavanja liječničkih uputa”, naglasila je Mach.
