Dijabetes tip 1 (stari naziv: dijabetes ovisan o inzulinu) je bolest uzrokovana potpunim nedostatkom inzulina koja traje cijeli život.
Dijabetes ovisan o inzulinu nastaje kada prirodni obrambeni sustav, koji štiti tijelo od virusa i bakterija, počne uništavati gušteraču, koja luči inzulin. Nitko zasigurno ne zna zbog čega se to počinje događati. Znamo da su neki članovi obitelji skloniji dobivanju dijabetesa od drugih. Također znamo da može utjecati i neki vanjski čimbenik. Nije poznato kako međusobno djeluju svi ti faktori.
Simptomi bolesti su vidljivi kada je uništeno 90% beta-stanica gušterače. Dijabetes tip 1 obično pogađa ljude ispod 35. godine života.
Inzulin je hormon - supstancija od životne važnosti koju proizvodi gušterača u beta-stanicama. Bez inzulina tijelo ne može u potpunosti iskoristiti hranu koju jedemo. To uzrokuje da se glukoza u krvi - ili razina šećera u krvi kako je dijabetičari obično nazivaju - odveć povisi.
Inzulin djeluje kao ključ koji pomaže da glukoza iz krvi uđe u stanice. Osoba koja ima dijabetes ne može proizvesti dovoljno takvih ključeva koji bi otvarali vrata stanica. Kada šećer ne može ući u mišiće i ostale stanice kako bi proizveo energiju, osjećamo se umorno. Šećer koji ne može ući u stanice zadržava se u krvotoku. U času pojave šećerne bolesti šećer u krvi je na abnormalno visokoj razini i prisutni su simptomi bolesti: često i obilno mokrenje, žeđ, glad, gubitak na tjelesnoj težini, umor, slabost i zamagljen vid.
Urin nastaje filtracijom krvi kroz bubrege. Bez dovoljno inzulina količina šećera u krvi raste do visoke razine. Kad se to dogodi, dio šećera prelije se kroz bubrege u urin. Taj šećer koji odlazi u urin sa sobom odnosi mnogo vode iz tijela. To vas čini jako žednima. Pijete mnogo tekućine i često urinirate.
Bez dovoljno inzulina tijelo ne može iskoristiti šećer pa će pokušati sagorjeti masnoće za energiju. Kada jetra sagorijeva masnoće prebrzo, nastaju otrovni otpadni proizvodi koji se zovu ketoni. Ketoni su opasni jer krv čine kiselom. Kada ketoni dospiju do bubrega, neki se izlijevaju u urin zajedno sa šećerom.
Ako se dijabetes ne liječi inzulinom, razvija se ozbiljno stanje koje se naziva ketoacidoza. Osjećat ćete se bolesnima i vjerojatno ćete imati želučane tegobe te povraćati. Obrazi će vam se zarumenjeti te možete izgubiti svijest. To stanje može dovesti do dijabetičke kome i zahtijeva hitno liječenje inzulinom i nadoknadu tekućine.
Da biste održali šećer u krvi pod kontrolom, kada imate dijabetes, morate činiti ono što je nekada vaše tijelo činilo automatski. Cilj je oponašati prirodno lučenje inzulina kakvo ste imali prije nego što ste dobili dijabetes i održavati razinu šećera u krvi što je moguće bliže normali.
Trebat će vam injekcije inzulina svaki dan - vjerojatno dva puta ili više. Terapija inzulinom mora biti započeta čim se potvrdi dijagnoza tipa1 dijabetesa. Prije otkrića inzulina bolesnici koji su bolovali od tipa 1 dijabetesa su umirali. Danas inzulin spašava život više od 4 milijuna ljudi s tipom 1 dijabetesa širom svijeta.
Zdrava je prehrana važna. Ne zaboravite na fizičku aktivnost. Također trebate učiti o dijabetesu, kako mjeriti šećer u krvi i kako primjereno reagirati na očitanja šećera u krvi.
Hipoglikemija nastupa kada razina šećera u krvi padne ispod 3 mmol/l. Osobe s dijabetesom tipa 1 uvijek se liječe inzulinom. Cilj je liječenja inzulinom održavati razine šećera u krvi što je bliže moguće normalnim vrijednostima. No s inzulinom postoji mogućnost da šećer u krvi padne ispod razine normale, što je stanje poznato kao hipoglikemija (niska razina šećera u krvi).
Ako iskusite hipoglikemiju, vjerojatno ćete imati neke od ovih simptoma: osjećaj slabosti, pospanost, zbunjenost, znojenje, drhtavicu, glad, uznemirenost, iritiranost i vrtoglavicu. Možete gubiti koncentraciju i problijediti. U jako teškim slučajevima osoba može izgubiti svijest, pa čak i pasti u komu. Možda nećete iskusiti sve te simptome jer svatko se osjeća drukčije pri nedostatku šećera u krvi. Važno je da naučite osobne znakove upozorenja i znate što poduzeti.
Možete osjetiti simptome niskog šećera u krvi ako: preskočite ili odgodite objed ili jednostavno ne jedete; vježbate više nego uobičajeno; uzimate previše inzulina; pijete previše alkohola. Ne zaboravite da znakove hipoglikemije možete osjetiti drukčije, ako prelazite na strožu kontrolu šećera.
Ako osjetite da vam je pala razina šećera u krvi trebali biste odmah pojesti ili popiti nešto što sadržava šećer. Možda vam je doktor preporučio da uzmete 10 - 20 grama brzodjelujućeg šećera. To bi otprilike bilo od četiri do šest kockica šećera ili 200 ml narančina soka. Ako je do vašega sljedećeg obroka više od sat vremena trebali biste pojesti i sendvič ili keks. Ako se ne budete osjećali bolje u idućih 15 - 30 minuta provjerite svoj šećer u krvi. Ako je i dalje nizak, uzmite još brzodjelujućeg šećera da vam šećer u krvi ne padne tako nisko da si više ne možete sami pomoći.
Evo nekoliko općenitih savjeta kako izaći na kraj s hipoglikemijom. Uvijek sa sobom nosite kockice šećera i piće s brzodjelujućim šećerom. Svoju dijabetičarsku iskaznicu uvijek nosite uza se. Recite svojim bližnjima kako vam mogu pomoći ako vam padne šećer u krvi. Kontrolirajte šećer u krvi redovito, osobito ako sumnjate na hipoglikemiju, te jedite, vježbajte i strogo se držite dijete.
Do hiperglikemije dolazi kada je razina šećera u krvi viša od uobičajene. Do nje može doći nakon obilna obroka ili u razdoblju bolesti. Hiperglikemija obično nije opasna ako je razdoblje povišenja razine šećera u krvi kratko. U protivnom, dulja razdoblja povišena šećera u krvi mogu dovesti do ozbiljnih dijabetičkih komplikacija. Gotovo uvijek sami možete sniziti svoj šećer u krvi.
Visoka razina šećera u krvi čini vas žednima i češće urinirate. Možda ćete se osjećati gladnije nego inače. Češće ćete se osjećati umornima i pospanima. Možda će vam vid biti zamućen i imat ćete grčeve u nogama. Simptomi su slični i onima koji upućuju na dijabetes.
Razina šećera u krvi jednostavno se može povisiti ako ne provodite svoje liječenje inzulinom ispravno ili ako su vam obroci preobilni, posebice ako je hrana bogata ugljikohidratima. Također vam šećer u krvi može porasti ako ste bolesni i imate vrućicu, ako vježbate manje nego obično ili ako ste izloženi fizičkom i psihičkom stresu. Šećer u krvi kod žena može se povećati i neposredno prije mjesečnog krvarenja (mjesečnice).
Provjeravajte razinu šećera u krvi. Ako je ona visoka liječnik će vam možda preporučiti 2 - 4 jedinice kratkodjelujućeg inzulina. Također je dobra ideja testirati urin na ketone. Ketoni se stvaraju ako imate manjak inzulina. Provjerite šećer u krvi opet prije sljedećeg obroka te prilagodite svoju dozu inzulina ukoliko je to potrebno.
Pridržavanje dnevne rutine pomaže vam pri održavanju razine šećera u krvi. Bez obzira na to neki tipovi liječenja dopuštaju vam veću fleksibilnost u svakodnevnom životu.
Ako šećer u krvi i dalje raste, ketoni će se nakupiti u krvi i može se razviti ketoacidoza. To je ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ako se pojave ketoni u krvi dok ste bolesni, te imate vrućicu i povraćate, trebate odmah nazvati liječnika i biti spremni na hitni odlazak u bolnicu.
Pronalaženje ravnoteže između prehrane, tjelovježbe i davanja inzulina ključ je dobra i zdrava života s dijabetesom. Samokontrola znači da sami pazite na svoj šećer u krvi i aktivno sudjelujete u vlastitom dijabetičkom liječenju. To je važno zato što mnogo toga što činite u svojoj svakodnevici utječe na vaš šećer u krvi. Vi sami svakodnevno dajete injekcije inzulina. Vi odlučujete što i kada jedete. Vi birate kako i koliko vježbate. Vi sami uzimate svoje lijekove.
Dobra kontrola šećera u krvi učinit će da se osjećate bolje u svakodnevnom životu. Kada vam je šećer ili prenizak ili previsok ne osjećate se dobro, osjećate umor i nelagodu. Dobra kontrola također pridonosi sprečavanju kroničnih komplikacija. Nedavno razvijene smjernice za liječenje dijabetesa tipa 1 definiraju primjerenu kontrolu dijabetesa kao razinu glukoze u krvi koja je prije jela niža od 6,5 mmol/l, a sat - dva nakon jela niža od 8,0 mmol/l . Prije no što idete na spavanje glukozu održavajte između 6,0 - 7,5 mmol/l kako biste izbjegli noćnu hipoglikemiju.
Šećer u krvi možete mjeriti na dva načina - pomoću trakica za okularno mjerenje ili s pomoću glukometra. U oba slučaja potrebno je izvaditi kap krvi iz jagodice prsta i staviti ju na trakicu za testiranje. Nakon kratkog vremena boju trakice možete usporediti s bojama na bočici za trakice. Ako se koristite glukometrom rezultat će se prikazati automatski. Testiranje glukometrom je preciznije.
Kako veći dio života provodimo u stanju nakon obroka, tzv postprandijalnom stanju (natašte smo samo 4-6 sati tijekom spavanja), jasno je da o razini šećera nakon obroka ovisi i pojava komplikacija šećerne bolesti. Bolesnicima sa šećernom bolešću, bez obzira da li se liječe tabletama ili inzulinom preporuča se stoga mjeriti šećer u krvi ne samo natašte, kao što je uglavnom uobičajeno, već i 2 sata nakon doručka, ručka, ili večere. Pri tome se uočava da je najviši porast razine glukoze u krvi nakon doručka, a najmanji nakon ručka, iako je ručak obično najobilniji obrok. Bolesnici čije su vrijednosti šećera u krvi iza obroka manje od 8 mmol/l imaju manji rizik od komplikacija.
Na temelju izmjerenih vrijednosti šećera u krvi vrši se odabir najprimjerenijeg liječenja za pojedinog bolesnika kojim se nastoji djelovati i na takve postprandijalne poraste razine glukoze u krvi. Koriste se pripravci inzulina kraćeg djelovanja (oko 4 sata) koji se daju prije glavnih obroka ili neposredno uz njih, a omogućavaju ljudima s brojnim radnim obavezama slobodu u rasporedu obroka. I među tabletama za liječenje šećerne bolesti također postoje takve koje se uzimaju uz obroke i s kojima se nastoje ublažiti izraziti porasti razine glukoze u krvi koji nastupaju nakon obroka.
Kontrola i liječenje postprandijalne glikemije smatraju se danas nužnim u postizavanju zadovoljavajuće regulacije šećerne bolesti. Da biste donijeli pravilne odluke o liječenju, bilo bi dobro da šećer u krvi mjerite prije i nakon tjelovježbe, kad god posumnjate da vam je šećer u krvi nizak ili visok i kada ste bolesni.
Najvrjednije podatke dobit ćete ako mjerite šećer u krvi prije i dva sata nakon obroka, prije spavanja i negdje oko tri sata ujutro. Bilo bi poželjno takav 24-satni profil provoditi svaka dva do tri tjedna. Razgovarajte s liječnikom ili medicinskom sestrom o tome kako često biste to trebali provoditi.
HbA1c mjera je količine šećera vezane uz hemoglobin u crvenim krvnim zrncima. Iz tog razloga HbA1c koristan je pokazatelj vaše cjelokupne kontrole šećera jer prikazuje kako je vaš šećer u krvi nadziran tijekom protekla 3 mjeseca. Normalnim razinama HbA1c smatraju se one niže od 6,5%, ali prihvatljive su i one do 7%.
Testiranje urina na šećer govori vam mnogo manje o vašem stanju nego mjerenje šećera u krvi. Testiranje urina pokazat će vam samo da li je razina šećera u krvi viša od 10 mmol/l. Ne može vas upozoriti na hipoglikemiju. Testiranje urina ukazuje vam samo na razinu šećera u krvi u trenutku nastanka urina. To dakako nije dovoljno ako želite znati kakav vam je šećer u krvi u času mjerenja.
Ako imate ketone u urinu, to znači da vaš dijabetes nije pod nadzorom. Visoke razine ketona mogu dovesti do ozbiljna stanja koje se naziva ketoacidoza. Ketoni u urinu signaliziraju opasnost i znak su da morate odmah djelovati kako biste spriječili probleme.
Dnevnik samokontrole je dobar način praćenja rezultata mjerenja šećera u krvi. U dnevnik unesite rezultate mjerenja zajedno s datumom i vremenom mjerenja te vremenom obroka. Obvezno navedite dozu lijeka koju ste uzeli. Dobra je ideja unositi osobne bilješke o tome što je utjecalo na šećer u krvi, kako ste se osjećali i što ste poduzeli da biste šećer u krvi održali pod kontrolom. Dnevnik uvijek nosite na preglede liječniku.
Nakon određenog broja godina s dijabetesom u nekih se ljudi razviju određeni karakteristični problemi s očima, bubrezima, živcima i nogama. Osjetljivost na srčane bolesti i visoki krvni tlak također je povećana. Da bi se pomoglo spriječiti takve komplikacije, važno je održavati šećer u krvi što je bliže moguće normalnim vrijednostima.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Četrnaest posto ljudi u svijetu, više od 800 milijuna, sada boluje od dijabetesa, što je udvostručenje globalne stope šećerne bolesti od 1990. godine, pokazuju nove statistike.
Nedavno istraživanje pokazalo je da dijabetes nije samo glavni čimbenik rizika za parodontitis, već da je odnos između ta dva stanja dvosmjeran, što znači da oba utječu jedno na drugo i pogoršavaju ga.
