Ivica
|
21.10.2004. 11:49
Poštovani;
Kod moje supruge dijagnoza je F20, pa kao njezin suprug bih Vas molio za nekoliko životnih pitanja.
Moja supruga kroz sve svoje dane do završetka osmogodišnje škole pokazivala se intelegentnom,ljupkom,odličnom učenicom u svome razredu i sve u ostalim prilikama kao izrazito dobro odgojenom i odgovornom osobom u rangu svog uzrasta. Pošto njezino djetinjstvo biva prekinuto odlazeći u progonstvo zasigurno sa mnogim strahovima i traumama noseći unutar sebe, uspijeva završiti srednju tehničku školu u Splitu.Za to vrijeme još jedan trenutak koji ću Vam objasniti biva kao vrhunac svega toga kad u izbjeglički kamp u nekoliko navrata dolazaše nekakva ciganka-Muslimanka koja im navodno gataše u nekakvoj dlakavoj vodi kao da će im se pokazati njihov dragi za koga će se udati.Pa djevojke koje se bile tu, skupile se nakon takvih gluposti polijeva iznenada takvom vodom po licu, pogotovo moju današnju suprugu. Ona već te noći bijaše ispunjeni nekakvim strašnim strahovima, bar za nju, pa je njezina majka odvodi psihijatru.On je odpušta bez neke veće važnosti kao to nije ništa i sl.Od toga prolazi 5-6 godina i već je nastupio povratak u rodni grad ali u njoj je nekako za sve te godine utisnuto u jednu dosta zatvorenu osobu koja nosi svoje breme.Više od 3 godine radi u jednom poduzeću koji se oformio nakon oživljavanja gradskog života nakon oslobođenja i povratka.Godine 2000 moja supruga upisiva fakultet u Mostaru i sa svojim vlastitim automobilom bi često putovala na faks, sve bilo kao što se vidi u jednom normalnome tonu.Tek nakon što jedan ispit nije mogla iz više navrata položiti u nju se uvlači strah i završava u bolnici 15 dana na njezi.Nakon 2,5 godine kućne njege, tj koristeći izuzetno malu dozu ( pola tabletice od 1 mg u večernjim satima, opaska što se ne mogu ovaj čas sjetiti naziva), u vrijeme kad je prekinula koristiti lijek mi smo se upoznali i u skoro odlučili na brak. Ubrzo u braku nam je došao i naš sin Andrija, ne što je zbilja moj realno gledajući stvarno prekrasno i izrazito intelegentno biće od svega 8 mjeseci. I kad je malome bilo 2,5 mjeseca moja se supruga podosta umorila oko njega brineći dal će spavati,dal će jesti sl., tako da imaše PPS ( poslije porođajni stres). U to vrijeme osim što poslije porodiljske brige ( zamjenjen joj bio dan za noć i obratno) , mislim da je i vrijeme dosta imalo udjela na sve ,peti mjesec, promjene itd.Svaki dan je kišilo. Kada sam je dovezao u bolnicu Mostar imala je psihičke smetnje,osvrčući se kao da je netko slijedi i sl., stim da nije recimo imala pojave da čuje nekakve glasove i tome slično.Dosta mi je teško bilo je vidjeti kad smo došli pred bolnicu a ona je shvatila da smo došli na isto mjesto gdje je bila prija 4 godine,sva se izobličila,vilica pobjegla desno a tijelo ukočeno u borbi da ne napravi ni jedan korak. I u ljubavi prema meni na moj nagovor se opustila od tog stresa i staha,tako i čini.Nakon mjesec dana biva puštena kući. U našem stanu tek nakon dan-dva smo mogli uspostaviti kakav-takav govorni kontakt, jer je nastupio veliki bum nakon povratka .Svaku veče koristi Zyprexa 10mg za miran san.I sada je zbilja sve jako,jako dobro.Po cijeli dan se brine za sina i sve poslove radi sama. Kako joj iz dana u dan neprimjetno ulijevam u nju sigurnost,njezinu važnost u svakome našem danu, samoinicijativu itd.,njoj je zbilja dobro.Samo malo sam ja uvijek potajno uplašen za neko novo sutra.Ovih dana iako vrijeme je dosta promjenjivo uz oborine ona se super drži i ponaša.
Na kontrole ide svaki mjesec dana i navodno ako bude sve ovako do kraja godine da će se doza smanjivati na 5mg.
Nakon ovih uvodnih riječi i objašnjenja molio bih Vas za nekoliko pitanja.Pošto ste mogli uvidjeti sliku životnih događanja moje supruge, dal smijemo imati još djece, koliko dugo se inače koristi ovakav vid terapije, šta u slučaju da se dogodi nesmotreno začeće novog bića pri ovakvoj terapiji, te iz Vašeg iskustva na šta treba najviše obratiti u budućnosti, zbilja postojili li mogućnost konačnog izlječenja …..????
Unaprijed Vam hvala,stim da dodam da je recimo moja supruga imala potiho u sebi glupe strahove ,recimo počeći od muhe,mrava, nekakve rupe u zemlji pa do lokomotive, a dok sada zbilja ne ispoljava nikakav strah jer čak i pauka kao ništa u ruku stavi i odbaci od sebe i sl…
|