Da li antidepresivi djeluju? / Članci

Prikaži sve

27.08.2008. 17:42 | Prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac, dr. med. | KBC Zagreb

Početkom je godine objavljen članak autora Kirsch I, Deacon BJ, Huedo-Medina TB, Scoboria A, Moore TJ, et al. pod naslovom "Initial Severity and Antidepressant Benefits: A Meta-Analysis of Data Submitted to the Food and Drug Administration" u časopisu PLoS Medicine.

Ukratko, autori, a to su psiholozi iz tri zemlje, Velike Britanije, SAD-a i Kanade, zaključuju da je malo koristi od primjene antidepresiva, osim u vrlo teških slučajeva depresije, a i tada je probitak upitan!

Naravno da je odjek takvih rezultata bio vrlo velik, prvenstveno među laicima i novinarima među kojima je podosta onih koji ne poznaju dovoljno područje o kojem pišu. Autori su sakupili sva istraživanja (publicirana i nepublicirana) što su ih pojedine kompanije podnijele Američkoj agenciji za hranu i lijekove (FDA) u svrhu registracije njihovih antidepresiva iz skupne selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), rezultate kojih su potom sakupili zajedno i potom ih obradili metodom "meta-analize".

Međutim o kakvim se poznavaocima lijekova radi najbolje ilustrira slijedeće rečenica: "Following the Freedom of Information Act (FOIA), we requested from the FDA all publicly releasable information about the clinical trials for efficacy conducted for marketing approval of fluoxetine, venlafaxine, nefazodone, paroxetine, sertraline, and citalopram, the six most widely prescribed antidepressants approved between 1987 and 1999, which represent all but one of the selective serotonin reuptake inhibitors (SSRIs) approved during the study period." Svi koji se bave depresijom dobro znaju da venlafaksin i nefazodon ne pripadaju u SSRI skupinu, već da se radi o lijekovima dvojakog djelovanja, na serotoninski i na noradrenergički sustav, da sad ne ulazimo podrobnije u sam mehanizam tog djelovanja. Dakle već na samom početku autori su se razotkrili kao nedovoljno dobri poznavaoci lijekova djelovanje kojih istražuju.

Međutim suštinsko je pitanje ipak drugo, a ono glasi: da li bi o tako ozbiljnom problemu trebale pisati osobe koje se očito klinički ne bave depresijom već je njihov maksimalni domet sakupiti rezultate različitih istraživanje u jednu vreću, što će je potom malo statistički protresti i onda se pojaviti s rezultatima što uznemiruju javnost. Jer depresija je ozbiljna bolest, potencijalno smrtonosna i velik broj depresivnih bolesnika završava život suicidom. Pravovremeno dijagnosticiranje i terapija značajno utječu na tijek bolesti te smanjuju i sprječavaju letalni ishod, i to je nedvojbeno dokazano.

Sva su dosadašnja istraživanja nedvojbeno pokazala djelotvornost antidepresiva, jasno kad se oni uzimaju na odgovarajući način. Bezbrojne su ljudske sudbine promijenjene na način da su depresivni bolesnici opet postali osobe koje se vesele životu na radost njihovih bližnjih koji su s njima djelili raniju tugu i očaj.

Nadalje, kao i u svim drugim bolestima, kako psihičkim tako i tjelesnim, povjerenje bolesnika u liječnika i pridržavanje terapije što ju je liječnik propisao ključni su za uspjeh terapije. Svaki zbunjujući podatak, pogotovo onaj distribuiran kroz dnevni tisak, a što govori o neučinkovitosti nekog lijeka ozbiljno smanjuje šansu da će bolesnik kome je taj lijek propisan nastaviti s uzimanjem lijeka što naravno dovodi do niza negativnih posljedica pri čemu i suicidalni ishod nije isključen.

Dakle, da zaključimo, o ozbiljnim temama ne bi trebalo pisati na neodgovoran način jer su negativne konsekvence nesagledive.

Zadnja izmjena: 27.08.2019.