Kognitivno bihevioralna terapija

Kognitivno bihevioralna terapija (KBT) efikasan je oblik psihoterapije čija je učinkovitost dokazana brojnim kliničkim studijima u liječenju različitih psihičkih poremećaja. Korijeni KBT-a sežu u razvitak bihevioralne terapije u ranom 20. stoljeću, koreliraju sa razvojem kognitivne terapije u 1960-im godinama i posljedičnom spajanju ovih tehnika.

Ocem kognitivne terapije smatra se američki psihijatar Aaron Beck čiji fokus je u početku bio na liječenju depresije. Smatrao je da kod depresije postoji distorzija mišljenja. Glavne smjernice kognitivno bihevioralne terapije su da terapeut i bolesnik rade zajedno kao tim u identificiranju i riješavanju problema. Terapeut pomaže bolesnicima da nadvladaju poteškoće, mijenjajući svoje misli, ponašanje i emocionalne odgovore. Kada su ljudi u distresu, često je prisutna distorzija mišljenja. Kognitivna terapija pomaže identifikaciju takvih misli i njihovu evaluaciju u odnosu na realitet, uči kako mijenjati distorzirane misli kako bi se osjećali bolje. Bihevioralni i kognitivni terapeuti su obično zdravstveni radnici, kao što su liječnici, psiholozi, medicinske sestre, socijalni radnici, savjetnici i sl.

Glavne značajke kognitivno bihevioralne terapije su:

Kognitivno bihevioralna terapija je zasnovana na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija.

Kognitivno bihevioralna terapija je zasnovana na znanstvenoj činjenici da naše misli uzrokuju naša osjećanja i ponašanja, a ne vanjske stvari same po sebi, kao što su ljudi, situacije ili događaji. To znači da mi možemo promjeniti način na koji mislimo s ciljem da se osjećamo i djelujemo bolje, iako se situacija nije promijenila.

Kognitivno bihevioralna terapija je kraća i vremenski ograničena.

Kognitivno bihevioralna terapija spada među "najbrže" terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata. Prosječan broj susreta koje klijent ima (bez obzira na vrstu problema) je samo 16. Drugi oblici terapije, kao što je psihoanaliza, mogu trajati godinama. Ono što omogućava kognitivno bihevioralnoj terapiji da bude kraća od drugih je visoko instruktivna priroda i činjenica da uključuje domaće zadatke.

Pouzdan terapeutski odnos je neophodan za efektivnu terapiju, ali nije u fokusu.

Neki oblici terapije pretpostavljaju da je glavni razlog zbog kojeg je ljudima bolje postojanje pozitivnog odnosa između terapeuta i klijenta. Kognitivno bihevioralni terapeuti vjeruju u važnost dobrog, pouzdanog odnosa, ali i da to nije dovoljno. KBT terapeuti vjeruju da se klijenti mjenjaju kada nauče da misle drugačije. Zbog toga su KBT terapeuti fokusirani na podučavanje racionalnim samo - savjetujućim vještinama.

Kognitivno bihevioralna terapija je zajednički rad teraputa i klijenta.

Kognitivno bihevioralni terapeut teži da nauči šta pacijent želi od svog života (njegove ciljeve) i da mu zatim pomogne da postigne te ciljeve. Terapeutova uloga je da sluša, podučava i ohrabruje, dok je klijentova uloga da govori, uči i koristi ono što je naučio.

Kognitivno bihevioralna terapija je zasnovana na stoičkoj filozofiji.

Kognitivno bihevioralna terapija ne govori ljudima što osjećati. Ipak, većina ljudi koji traže terapiju ne želi se osjećati onako kako se osjeća. Kognitivno bihevioralna terapija uči korišćenju, a u najgorim slučajevima smirivanju osjećanja kada smo suočeni sa neželjenim situacijama. Takođe se naglašava činjenica da nam se neželjene situacije dešavaju bez obzira da li smo mi zbog njih uznemireni ili ne. Ako smo uznemireni zbog naših problema, mi imamo dva problema – problem i našu uznemirenost zbog njega. Većina razumnih ljudi želi da ima što je moguće manji broj problema.

Kognitivno bihevioralna terapija koristi sokratsku metodu.

Kognitivno bihevioralni terapeuti žele postići veoma dobro razumijevanje briga svojih klijenata. Zbog toga oni često postavljaju pitanja. Oni takođe ohrabruju svoje klijente da postavljaju pitanja o sebi, npr. "Kako ja znam da se oni zaista smiju meni?" "Da li je moguće da se smiju nečemu drugom?".

Kognitivno bihevioralna terapija je strukturirana i direktivna.

Kognitivno bihevioralni terapeuti imaju specifičan program rada za svaki susret. Specifične tehnike/koncepti se uče tokom svakog susreta. Kognitivno bihevioralna terapija je fokusirana na pomaganje pacijentu u postizanju ciljeva koje je sam postavio. U tom smislu kognitivno bihevioralna terapija je direktivna. Ipak, KBT terapeuti ne govore svojim klijentima šta da rade – oni radije uče klijente kako da rade.

Kognitivno bihevioralna terapija je bazirana na edukacijskom modelu.

Kognitivno bihevioralna terapija je zasnovana na znanstvenoj pretpostavci da je većina emocionalnih i ponašajnih reakcija naučena. Zbog toga je cilj terapije pomoći pacijentu da se oduči od svojih neželjenih reakcija i da nauči nove načine reagiranja. KBT terapeuti se ne predstavljaju kao "sveznajući", ali je pretpostavka da ukoliko je pacijent znao ono što terapeut uči, ne bi imao emocionalne/ponašajne probleme koje ima. Upravo zbog toga u kognitivno bihevioralnoj terapiji nema "samo razgovaramo". Ljudi mogu "samo razgovarati" sa bilo kim. Edukacijski karakter kognitivno bihevioralne terapije pruža i posebnu dobit – on vodi dugoročnim rezultatima. Kada ljudi razumiju kako i zašto im ide dobro, oni mogu da nastave da rade ono što rade da bi im i dalje išlo dobro.

KBT teorija i tehnike se oslanjaju na induktivni model.

Glavni aspekt racionalnog mišljenja je da je on zasnovan na činjenicama, a ne na pretpostavkama. Mi se često uznemirujemo oko stvari kada one, u stvari, nisu onakve za kakve ih mi smatramo. Kada bi smo to znali, ne bi smo gubili vrijeme uznemiravajući se.

Zato nas induktivni metod ohrabruje da posmatramo naše misli kao pretpostavke koje mogu biti dovedene u pitanje i testirane.
Postoji preko 25 veoma uobičajenih grešaka u mišljenju koje ljudi prave i koje ih dovode do toga da ne poznaju činjenice.

Domaća zadaća je osnovna karakteristika kognitivno bihevioralne terapije.

Da ste, kada ste pokušavali naučiti tablicu množenja, provodili samo jedan sat tjedno učeći je, mogli biste se i danas pitati koliko je 5 x 5. Istina je da ste vjerovatno proveli dosta vremena kod kuće učeći tablicu množenja.

Isti je slučaj sa psihoterapijom. Postizanje cilja bi trajalo veoma dugo (ako bi do njega uopšte došlo) ukoliko bi sve što osoba radi bilo razmišljanje o tehnikama i konceptima koje uči samo jedan sat tjedno. Zbog toga KBT terapeuti zadaju pacijentima domaće zadatke i ohrabruju ih u vježbanju tehnika kojima su podučavani.

Više infomacija možete dobiti kod:
Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije - HUBIKOT