Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


sexualno zlostavljanje


Autor Poruka

Martina

08.01.2006. 03:20

Postovani!

Imam 25 godina,jedinica sam,jako nesamostalna,nesnalazljiva i nemogu ni pomislit na to da se odselim od svoje mame koja mi je najbolja prijateljica...Nikada se nisam dobro slagala sa tatom,jako je nagli,brzo eksplodira i uopce nemam osjecaj da mi je on tata.Nikad me nije ni zagrlio....Mama kaze da je to radi toga jer je sramezljiv.
Ne usudim se ni ja njega zagrlit il poljubit jer osjecam da ga fizicki privlacim.Isto to sam mislila dok sam bila mala. Da sam barem u krivu.
Nikad nisam nista lijepo u vezi njega sanjala i vec me godinama muce isti snovi.Sanjam da me siluje il da me dira.Uvijek dok to sanjam,osjecam se kao da znam sto slijedi dalje i sve mi se cini nekako poznato,kao da sam to vec jednom prozivjela.Inace od djetinjstva nikako ne spavam i imam svakakve fobije,depresivna sam,imam nekad napadaje panike,nisam nikad imala samopouzdanje, cudna sam... Kako mogu biti sigurna dal se to stvarno dogodilo osim hipnozom i kako dalje s tim zivjeti (ako je to istina)? Ja se i dalje nadam da to ipak nije istina.Mami sam rekla za svoje snove,al ona kaze da su to samo snovi....da je moj tata dobar. Inace je dobrodusan,darezljiv,svi ga vole,nikad se nikom nije zamijerio,previse je dobar prijatelj,vjernik...Niko mi mi nebi povjerovao ako je to istina.Njemu nemogu reci sve to sto mislim jer se bojim toga sta ce se kasnije dogoditi (ako je to istina) npr. da cu se morat odseliti od njih... Necu dici prasinu radi toga al zelim saznat dal sam u pravu il ne.Ako jesam,kako s tim dalje zivjeti?

S postovanjem

Prof. dr. sc. V. Folnegović Šmalc

02.06.2006. 14:45

Poštovani,

Žao mi je da se osjećate tako potišteno ta da se nemate kome povjeriti osim mami ( iako sumnjate i u to na čijoj je ona strani ). Iz Vašeg maila mi se čini da nemate dečka. Na tome biste trebali aktivnije poraditi. Činite se dosta povučenom osobom. To što Vam se čini da je nekada kada ste bili mali bilo nekog zlostavljanja nikako ne mora biti istina jer djeca često imaju seksualne fantazije o roditeljima pa ako imaju kakav zaostatak u seksualnom razvoju sve više i više im se čini da je to stvarno i bilo. Svakako se javite psihijatru pa popričajte s njim o svemu što Vas muči ili Vašem doktoru obiteljske medicine koji će Vas također znati usmjeriti.