Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


razdražljivost


Autor Poruka

daniela

26.06.2001. 00:17

Poštovani doktore,
Ovim putem zaista pohvaljujem ovu inicijativu da se približite našim problemima putem Interneta.
Imam 29 godina i majka sam dvoje male djece od 2 i 3 godine. Mislim da se za svoj problem obraćam na prava vrata. Voljela bih dobiti Vaše mišljenje i pomoć. Kao dijete sam bila zlostavljana fizički i emocionalno. Sa roditeljima imam i dan danas neriješen odnos. Te traume iz djetinjstva uzimaju danas maha nad mojom djecom.
To je poput unutrašnje nemani koja me godinama progoni i sa kojom ne mogu izaći na kraj, a oni koji najviše ispaštaju su moja mila djeca. Ne želim da mi se povijest ponavlja i da sve što sam ja proživljavala u djetinjstvu moraju i oni. Želim tome stati na kraj kako bih svojoj obitelji omogućila skladan emocionalni odnos. Imam nepodnošljive napade razdražljivosti i moram uzimati Persen i to već unazad cca tri godine. No ni on ne pomaže pretjerano jer ta neman u meni samo tinja čekajući novu priliku. Sve me to jako fizički i psihički iscrpljuje, a kao majka osjećam se potpuno propalo. Već duže vrijemo razmišljam da bi se trebala za pomoć obratiti centru za zlostavljanje djece ili čak odreći se majčinstva u korist baka. Smatram da bih na taj način svoju djecu spasila od same sebe i omogućila im vedrije djetinjstvo.
Obiteljski sam potencijalni živčani bolesnik (djed, otac, vidim da i majka nije daleko). Imam vrlo složen i nerješen odnos s majkom i ocem i primjećujem da me moji napadi love pogotovo nakon što se čujem s majkom.
Koliko god sam je željna toliko me njena prisutnost iritira. Vičem na djecu, psihički ih maltretiram, svaki njihov pokret umjesto da me veseli, razdražuje me, pokušavam se suzdržavati pa im dam samo po guzi ali ne smijem Vam ni reći što bih im mogla učiniti – sve ono što su meni činili kad sam bila mala i čega se ja jako sjećam. Kad napad prođe bude mi strašno teško i onda bih najradije plakala poput bespomoćnog djeteta, jer su mi oni ono najdraže što imam na svijetu. Inače imam ogromni osjećaj krivnje prema svemu i svima. U svom ponašanju prepoznajem svoju majku-sve ono što sam najviše mrzila kod nje-upravo to ja sad činim svojoj djeci, čak i iste riječi upotrebljavam. Neizmjerno želim zatvoriti taj začarani krug.
Sa suprugom ili s bilo kim drugim mi je o tome jako teško razgovarati.
Dosta sam zaboravna, rastrešena, ali izuzetno odgovorna osoba, spremna uvijek pomoći drugome i to na svoju štetu. Na vrh glave mi ja da uvijek podmećem leđa za nevrijedne ljude. Vidim da zaboravim pola stvari što mi sugovornik kaže što mi se odražava negativno na poslu. Inače sam jako raspaljiva, eksplozivna osoba ali mi odmah nakon par minuta prođe i zaboravljavam na uzrok ljutnje. Nisam srdita i nisam zlopamtilo.
Shvatila sam da su mi obitelj, izgradnja kvalitetnog i stabilnog odnosa sa suprugom i uživanje u odgoju djece prvenstveni cilj. Možda su to i moji roditelji željeli samnom ali nisu znali kako to postići i stvorili su od mene «pacijenta».
Eto toliko, nadam se da sam Vam uspijela pobliže opisati moju situaciju. Vjerujte mi, zaista mi je neophodna Vaša pomoć, jer kako dani prolaze moja su djeca sve veći robovi moje razdražljivosti i bespomoćnosti. Daniela

prof.dr. V.FolnegovićŠmalc

16.07.2001. 15:11

Poštovana gospođo,
Odgovarajući Vam na Vaš upit dajemo odgovor i brojnim drugim čitateljima koje bismo mogli svrstati pod zajednički naziv " zlostavljeno dijete" naime Vaš je članak klasični i školski primjer zlostavljenog djeteta sa svim posljedicama koje zlostavljanje u djetinstvu ostavlja.
Bili ste zlostavljani od roditelja, o tome ne želite ni pričati , ali Vam je upravo to stalno na pameti, " tog se mišljenja teško oslobađate".Jako Vam je žao pokušate se suprotstaviti tome i Vi koristite iste ili slične metode ponašanja, premda još uspijevate koliko toliko kontroli.
Nemojte ulogu majke prepustiti bakama , jer upravo je baka bila Vaš zlostavljatelj , a kakva bi tek bila Vašoj djeci. Evo što trebate napraviti: Javiti se u Centar za zlostavljanje djece u Novu Bolnicu Dubrava kod Prof. dr. sc. Dubravke Kocijan Hercigonja .
Tu ćete dobiti stručnu pomoć , riješiti se muke i problema i dobiti samopouzdanje, kako biste na adekvatan način obnašali ulogu dobre majke i supruge. Ne posustajte , za našu djecu treba sve učiniti.