Adam
|
29.11.2001. 21:57
Mozda ce biti dugo ali nikad me nitko neslusa pa nece mi biti krivo ako ni vi nebudete.
Bio sam u ratu 4 god+1 JNA(72 god rodjen sa 18 otisao u JNA-usao u uniformu a u 23 se skinuo iz uniforme) iz koje sam samo promijenio uniformu i otisao u HV. Bio sam ranjen jednom ne toliko opasno ali osijeti se,nemam mirovinu niti mi treba bar za sada.Na ratistu se svasta vidjelo,bol, patnja ,tuga,zalost, predrasude,nemoc itdd, nisam nikad nikomu osobno nanjeo zlo ama bas nikada i po tom pitanju nemam griznju savijest.Imao sam hrabrost imam je i danas i imat cu je uvijek i u najgorim sam se trenucima znao kontrolirati osijecaje i donosit pravilne odluke koje su pomogle mnogima a i meni.
Nakon rata se ozenio otisao u inostranstvo zaposlio se imam prekrasno curicu, sretan brak ali i probleme.Nakon dolaska u u CH bilo je normalno dok nisam par puta neke gluposti iz rata sanjao i cak u snu suprugu udario u glavu sakom(hvala bogu da je nisam ubio) od tad sam se poceo cudno osijecati vrlo cudno ali nitko me ne razumije iako svi slusaju..
Ovo je 6-a godina kako sam u CH i stalno je gore,neznam kako da pojsanim ali osijecam nekakav razdor izmedju mene i ljudi ,postao sam jedinka koja se razlikuje od svih po cemu neznam ni sam.Napominjem jos jednom Brak je u redu i porodica ali mi samo neke crne misli opsijedaju mozak , stalno nesto razmislja iako sam umoran od toga zelio bih da se se iskljucim jednom i da mirujem i ni na sto nemislim. Uglavi mi se uvijek nesto vrti a tomu moze biti bilo sto uzrok ,pogled,slika ,masina,prica ili sto vec i odmah pocnem da razmisljam o tomu zasto, kako, gdje koliko,dali moze bolje itd..
Moram i da napomenem da sam strasno razdrazljiv ali na poseban nacin samo meni svojstven, u datom trenutku dovoljna mi je jedna jedina glupa rijec a ja cu pobijesnit da se umalo nemogu kontrolirati a nekad mi mozete psovati sto zelite ili reci a ja cu biti mrtav hladan, svejedno mi je.Moram takodje napomenuti da sam vrlo ostrouman ili kako se vec kaze i da se razumijem sve i svasta pa ponekad i sam sebe iznenadim odakle sad to znam itdd. Sa ljudima poznanicima i prijateljima kad razgovaram postane mi dosadno jer znam sto misle kako razmisljaju sto da im kazem da im godi a kako da ih uvrijedim vijerujte dosadi mi pricati o njima osijecam se kao ploca koju stalno okrecete i iste pijesme slusate. A kad upoznam nove ljude za pol sata razgovora sa njima vec znam sto vole sto ne, kakvi su itd. Razocaran sam u ljude iz dosta razloga,prevare ,mahinacie itd a najvise nepodnosim oholost kod ljudi koja je u mojoj okoilini zastupljena 99% a i dalje jer sam i to uvidio nakon odmora u HR. A najveci problem je taj sto sad od silne nervoze koja se nakupi u meni pocinjme osijecati bolove u prsima u predijelu srca-malo vise gore par cm, ali to je samo onda kad sam nervozan i samo onda a bolovi se znaju pojavit i u donjem dijelu grudnog kosa na zavrsetku sa lieve i desne istrane.Pijem neke tablete na biljnoj bazi za smirenje malo pomaze ali osijecam kao da sam stekao imintet na iste i opet se sve vraca na pocetak.Pusim,nikad u zivotu nisam pio,obozavam mlijecne proizvode,sir mlijeko kajmak i to svakodnevno konzumiram a i sve drugo od povrca i voca i ostale hrane. Molim vas pojasnite mi sto je i o cemu se radi kako da sprijecim i sto da radim jer mi se cini da svaki dan sve je gore, ali nadam se da cu zadrzati samokontrolu kao i do sada, ako nebude druge pomoci,,, samo pitanje je do KAD?
|
prof dr V. Folnegović Šmalc
|
14.12.2001. 11:08
Hvala Vam što ste se obratili . Prvo Vam moram reći da je ovaj način komunikacije vrlo pogodan upravo s osobama koji imaju iste ili slične probleme kao Vi.
Potreban Vam je razgovor , treba Vam netko tko će Vas slušati i razumjeti, ali to ne smije biti supruga niti obitelj ,prema njima se ne možete u "cijelosti otvoriti" . Zato je dobro da ste nam se obratili .Prema opisu Vaših simptoma Vi vrlo vjerojatno bolujete od PTSP-a, ili bar elemenata PTSP-a. To je vrlo bolno stanje i zahtjeva stručnu pomoć.Primjenjuju se psihofarmakološke metode, psihoterapija i kognitivno bihevioralna terapija .Uspjesi se postižu postepeno ,ali se postižu.Vi vjerojatno nećete promijeniti ljude ni povjerenje u ljude , ali će Vam to postati manje važno.Treba Vam vratiti samopouzdanje i vjerovanje u sebe: bio ste branitelj , direktno ste sudjelovali u stvaranju suverene Domovine ,a to je puno.Vaša će djeca shvatiti koliko je hrabar njihov otac.Znam da je ponovna trauma u tome da ste morali (iz tko zna kojih razloga )otići iz zemlje koju ste stvorili , ali i to je prolazna faza.
Obratite se psihijatru ili nazovite na telefon 3780 678 ( u Zagrebu).
|
Adam
|
18.12.2001. 21:44
Hvala vam na odgovoru i na vremenu koje ste potrosili. Ali ima jedan mali problem? Ako se i obratim lijecniku kako se ce da reagira okolina sto ce reci itdd i dali uopce ovi ovdije lijecnici u Ch imaju blage veze sa tim), to me dosta brine jer nevijerujem da ce ljudi da razumiju moj problem.Svi znaju da sam stabilna osoba jer to ne pokazujem nipredkim(par puta pred suprugom ali ona misli mozda je to ljutnja), a to mozda i nevalja ili ?? A i ako ovdije odem lijecniku reci ce da to nije nista malo stres itdd jer sam se vec obracao lijecniku koji mi da samo neke tablete i to je to i da vas ne uvrijedim kao lijecnika-cu ovim ovdije doktorima iako sve imaju nevijerujem nimalo, iako imaju bolje i skuplje instrumente i luxusa na pretek ali nevijerujem im(mozda grijesim).
Jos jednom vam hvala mozda cu nazvati ovaj broj pa cu da vidim dalje..
I jos samo malo pitanje? Dokel cu moci ovako izdrazati iako osijecam da je stalno gore,postoji li neka faza iz koje nema povrtaka..? Hvala Vam jos jednom.
POZDRAV ADAM.
|