Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


PTSD


Autor Poruka

Lea

05.01.2002. 20:54

Poštovanje! Sasvim sam slučajno naišla na ovu iznimno korisnu stranicu i odlučila i sama potražiti odgovore na pitanja koja me muče već neko vrijeme.
Ja sam studentica. Nedavno je u moj život ušla jedna posebna osoba koju ne želim nipošto izgubiti, a panično se bojim da me upravo to čeka. Da prijeđem na stvar: on je, da se počnem i konkretno izražavati, vrlo životna, ekstrovertirana, prpošna, zasad (koliko je to moguće u njegovim godinama) i poslovno uspješna te ,naoko, vrlo sretna i zadovoljna osoba. Ali, nedavno mi je povjerio da boluje od PTSP-a, odnosno PTSD-a uzrokovanog mnogim snažnim stresnim događajima koje je proživio u kratkom životnom periodu. Koliko sam ja uspjela zaključiti proučavajući stručnu literaturu i uzevši u obzir njegove simptome (zapravo, navike i stil života), čini mi se da njegov slučaj, laički rečeno, ne spada u "teže". Nisam kompetentna da donosim ikakav sud, pa je primjerenije da se suzdržim od daljnih dijagnoza.
Moje pitanje glasi: Do koje granice su takve osobe u nesposobnosti da stvaraju i izražavaju snažne emocije? Jesu li sposobne za suživot, jedno normalno, toplo obiteljsko okružje? Kako njihova okolina, tj. ljudi do kojih im je stalo mogu pozitivno utjecati na njih i pomoći im na najbolji način?
Ja sam potpuno svjesna njegova stanja, znam što znači tempirana bomba koja i uz najmanju iskru može eksplodirati i uništiti ono što zapravo nije željela. Svjesna sam njegove preosjetljivosti i lagane nekontrolirane agresivnosti, ali sam ih jednako tako i spremna prihvatiti i pomoći mu da lakše kroz to prolazi i usreći samog sebe,a time i mene. Nazovite to djevojačkom ludosti, gluposti ili kako vam drago, ali moram naglasiti i da ja osobno imam svoju tužnu životnu priču uzrokovanu delikatnom i složenom obiteljskom situacijom koja me prisilila da neke stvari naučim i prihvatim takvima kakve jesu te se trudim graditi sreću na životu kakav mi je dat.
Zaista mi je potreban stručan savjet,pa Vas molim da mi pomognete na najbrži i najjednostavniji način. Ukoliko su Vam za učinkovitije pružanje pomoći potrebni daljni detalji o navedenome, obratite mi se na ispisanu e-mail adresu.
Smatram bitnim naglasiti i životnu dob; njemu je 21, meni 19 god.
Sa štovanjem, studentica Lea!

prof dr V. Folnegović Šmalc

18.01.2002. 09:53

Smatram da je Vaše pismo vrlo ozbiljno s obzirom na Vašu dob.također smatram da zrelo razmišljate o svojoj vezi i njenoj budućnosti. Pošto neznam puno o Vašoj prošlosti osim onoga što ste dali naslutiti mogu samo upozoriti ,( a nikako konstatirati) da promislite o tome nije li ova veza rezultat Vaše " tužne životne priče" te njezin nastavak , te nebiste li trebali svojim mladim godinama dati šansu za prpošne , neozbiljnije, vesele trenutke.Veze se trebaju ostvariti na zdravim temeljima iz kojih onda možemo crpiti snagu za rješavanje bolesnih i kriznih situacija koje se eventualno događaju.
Kako nebi daljenagađala o Vašoj situaciji odgovorit ću Vam konkretnije na Vaša pitanja. Ljudi sa PTSP-om odnosno PTSD-om sposobni su izražavati snažne emocije.Mislim da Vašem partneru možete najviše pomoći tako da se uključite u njegovu terapiju ,posjetite njegovog psihijatra koji će Vas podučiti kako mu pomoći , ali i odrediti Vašu ulogu , potrebe i mjesto u Vašoj vezi.

Lea

20.01.2002. 20:51

Poštovana dr.Folnegović Šmalc, željela bih Vam se zahvaliti na odgovoru i tako iskazanoj pomoći. Neke od mojih dilema su razriješene, ali su me mnoge Vaše konstatacije čak i uplašile, no to je sve jedan korak prema konačnom rješenju do kojeg moram sama doći; ponajprije u svom razmišljanju, a onda i u odnosu s partnerom.
Pozdrav, Lea