Prof.dr.sc.V.Folnegović Šmalc
|
01.06.2001. 12:45
Poštovani,
PTSD je poremećaj koji se javlja kao specifična reakcija nakon izrazito jake psihotraume.Imamo osjećaj da je interes za taj poremećaj vrlo velik pokušat ćemo dati jedan opći odgovor svima Vama zainteresiranima na taj način da ćemo tijekom sljedećih tjedana utorkom dati jedan od prikaza PTSD-a.
Za sada toliko.
|
prof.dr.sc.V.FolnegovićŠmalc
|
15.06.2001. 13:03
Učestalost posttraumatskog stresnog poremećaja
Svakim danom bilježi se sve više epidemioloških studija PTSP-a, ali je još uvije teško generalno govoriti o učestalosti ovog poremećaja u populaciji i to iz više razloga. Iako je ovaj poremećaj vjerojatno postojao otkako postoji i ljudski rod, dijagnostički kriteriji su se s vremenom mijenjali pa je i iz tog razloga vrlo nezahvalno komparirati studije provedene u različitim sredinama i različitim vremenima. Nadalje, posebno aficirane tj. rizične skupine specifikum su za sebe i međusobno su također neusporedive.Neka pak istraživanja opisuju ovaj poremećaj u jednoj vremenskoj točki, a druga se pak odnose na javljanje PTSP-a bilo kada u životu.Sve to , i još mnogo toga,treba imati na umu pri interpretaciji dostupnih podataka.Stoga nas i ne trebaju čuditi niti podaci o pojavnosti PTSP-a koji se kreću u rasponu manjem od 1 % pa do gotovo 100%.
U DSM-IV klasifikaciji navodi se da se prevalencija PTSP-a tijekom života u općoj populaciji kreće od 1 do 14 %, ovisno o metodama prikupljanja podataka i uzoraka. Ovdje treba naglasiti da epidemiološke studije trebaju obuhvatiti svu populaciju koja ima PTSP, pa tako i onu koja ne traži stručnu pomoć.Prema jednom istraživanju omjer bolesnika s PTSP-om koji ne traže psihijatrijsku pomoć i onih koji ju dobivaju iznosi čak 20:1.Danas se smatra da je prije najčešće upotrebljavani dijagnostički instrument (DIS) podcijenio učestalost PTSP-a u općoj populaciji ( životna prevalencija 1-3%),jer se sada uz pomoć nove revidirane verzije DIS-a nalazi da životna prevalencija PTSP-a iznosi 9%.Iako se u prijašnjim definicijama stresnog događaja inzistiralo na činjenici da stresor mora biti " izvan uobičajenog ljudskog iskustva",studije u općoj populaciji pokazuju da su takva iskustva zapravo relativno česta. Naime, smatra se da će u današnje doba otprilike 1/3 opće populacije tijekom svog života barem jednom biti izložena stresnom događaju: bilo kao žrtva/svjedok agresije ili ozbiljne povrede;ili pak svjedok ozbiljne povrede rođaka;da će joj biti zapriječeno smrću, silovanjem ili da će pak biti upletena u prirodnu katastrofu.
S druge strane pripadnici nekih profesija svakodnevno imaju znatno veću mogućnost da budu izloženi katastrofičnim situacijama ili značajnim stresnim događajima. To su na primjer policajci, vatrogasci, vozači hitne pomoći koji su redovito izloženi po život opasnim događajima ili grotesknim scenama. Drugu skupinu rizične populacije, unutar opće populacije, čine uposlenici koji rade direktno s ljudima : bankovni službenici , činovnici, trgovci, javni radnici.
Jedan od uzroka nastanka PTSP-a je i tzv. kućno nasilje. Navodi se da ono postoji u 16 % svih brakova godišnje,odnosno u 50-60% svih brakova tijekom cjelokupnog njihovog trajanja. Koji postotak ovih žrtava će manifestirati PTSP za sada još nije utvrđeno. Nadalje,seksualna zlouporaba djeteta prestavlja značajan globalni problem i često je odgovorna za nastajanje PTSP, te ujedno višestruko povećava rizik javljanja drugih psihijatrijskih poremećaja.U DSM-IV klasifikaciji navodi se da se prevalencija PTSP-a za rizične skupine ( npr. vojni veterani,žrtve vulkanskih erupcija,kriminalnog nasilja) iznosi od 3 do 58 %.
Iako će svaka osoba reagirati drugačije na stresnu situaciju, ipak posebni događaji ,kao npr. rat ili prirodne katastrofe,sklonije su izazvati slične reakcije i dramatično povećati stopu morbiteta. Stoga i ne čudi da se u ratnih veterana nalazi viša stopa PTSP-a,koja po nekim studijama može iznositi i do 67%. S druge strane prosječna stopa nakon prirodnih katastrofa iznosa oko 30 %, a u slučajevima silovanja stopa varira između 57-80% ovisno o istraživanjima.Među rizičnim skupinama nedvojbeno najekscesivnije su proučavani ratni vojni veterani i ratni zarobljenici.Tijekom i nakon Domovinskog rata hrvatski psihijatri susreću se,nažalost, s brojnim bolesnicima koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja(PTSP), pa se stoga ovaj poremećaj počeo istraživati i s aspekta epidemiologije.Na brojnim međunarodnim skupovima izveštava se o pojavnosti PTSP-a u zatočenika koncentracionih logora ,bolničkih i vanbolničkih duševnih bolesnika, izbjeglica i prognanika.
|