Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


PROBLEM!


Autor Poruka

Izo

15.12.2004. 17:27

Imam 18 godina, i nekoliko problema, koje bi ipak mogao definirati kao jedan.
Naime, od 12-e godine patim od akni, seboreje, i nekih koznih bolesti.
To mi je dalo dosta muka i problema (kako psihickih, tako i fizickih).
Zatim jos promjene u pubertetu (visina, glas, dlakavost...) ucinilo me jako povucenim,
stidljivim i otudjenim od svih.
U zadnjih godinu i pol sam se sredio. Poceo sam izlaziti, druziti se, vise pricam,
slobodniji sam, otvoreniji... ali i dalje imam problema sa kozom.
To mi i dalje zna donijeti komplekse, frustracije i nervozu.
E, to je uvod u moju situaciju...
Odlucio sam da Vam pisem jer mi se neki dan desilo nesto sto mi se nekad zna desiti, a
ne zelim to.
Naime... u zadnje sam vrijeme uglavnom cool, samouvjeren, samopouzdan i svoj, nije me briga
sta drugi kazu... Svoj sam. Ali, ponekad mi se desi da cujem neki komentar nekih ljudi
(koji se mozda odnosi na mene, a mozda i ne), i onda pokleknem. Pomislim da se oni meni smiju,
rugaju, da me ogovaraju...
Tako su me prije par dana neke cure gledale i smijale se. Ja se cijeli smotao...
Ne zbog toga sto me sram pred curama (NIJE!!!), nego sam mislio da se smiju mozda mom hodu, ili
frizuri, ili odjeci... svemu!!!
Nakon toga sam poceo umisljati da mi se svi ljudi u gradu smiju, i svatko ko bi me pogledao mislio
sam da me gleda s podsmjehom...
Ne znam zasto tako mislim?! Ali, nakon toga sam jako slab, nesiguran, stidljiv, ranjiv... Danima se ne mogu
dovesti u red, i smiriti se...
Kako da rijesim taj problem, i jednom zauvijek se rijesim tih kompleksa
i te neke "cudne ranjivosti" ???

Hvala, nadam se da nisam bio predug i dosadan...

Prof. dr. sc. V. Folnegović Šmalc

17.03.2005. 13:18

Najbolji lijek za Vaše probleme je odrastanje.To je među ostalim postupak prihvaćanja sebe takvim kakvi jesmo sa svim svojim kvalitetama i manama.Možda Vam se ntko nekada i nasmije, možda i ne , no uskoro Vam neće niti biti interesantni ljudi koji bi se mogli smijati nečijim manama.Vaši psihički problemi nisu neuobičajeni za Vašu dob kada se puno toga mjeri izgledom , no ako i dalje budete ustrajali u tome da budete svoj i otvoren prema drugima doći će vrijeme drugačijih kriterija .... za neke ljude , a oni drugio zauvijek ostaju na nivou puberteta.