Ljuta sam na svoje roditelje jer su me u djetinjstvu zanemarivali, nikada nisu razgovarali sa mnom i bratom, većinom smo bili kod nepoznatih ljudi na spavanju preko dana dok su oni radili. Iz djetinjstva imam rijetke uspomene, čak sam mislila da smo neko vrijeme živijeli sami ja i brat kod bake, ali to nije bila istina. U vrtić su me prvi put upisali sa šest god. gdje sam pokazivala asocijalno ponašenje(povraćala sam svaki ručak kroz god.dana, kad me mama pitala zašto, rekla sam da mi nije fino i to joj je bilo dovoljno opravdanje) U školi mi je bilo ugodno, postizala sam odlične rezultate, ali nikad nisam mislila da sam ih zasluživala, uvjek sam mislila da je to nekum čudom. Stekla sam nekoliko prijatelja, ali oni nikada nisu dolazili kod mene. Rođendan sa u OŠ slavila jednom. Jednom je prijateljica htjela ići kod mene, ja sam ju pozvala (i baš taj dan se moj tata napio i popiškio pred vratima spavaće sobe, što sam ja i rekla prijateljici jer je pitala, a što je to? u mojoj obitelji se takvim situacijama smijalo, koliko su bile česte ne sjećam se) mislim da je nakon toga bila još jednom. Nikad mi nisu davali đeparac pa sam od njih krala novac da bi kupovala novine(da sam ih tražila rekli bi mi što će mi to, isto kao što su mi rekli da ne bi trebala trenirati gimnastiku jer bi mogla slomiti nogu, i kao što mi nikad nisu kupili baterije za syetiseizer nakon što su se istrošile) U sedmom razredu sam se počela problematično ponašati (do tad sam bila tiha i sramežljiva) dolazila sam svaki petak pijana doma nitko nikad nije primijetio, kasnije sam joj krala tablete za smirenje, nakon dugo konzumiranja jedan dan je primijetila bilo je 12 popodne, a ja sam bila opijena, htjela sam ići van no ona je rekla da ostanem doma jer izgledam čudno(rekla sam joj da nisam ništa pila, pivu jednu možda)na tome je ostalo. Najgore mi je to što sam izgubila nevinost sa 14 god s bezveznom osobom, i što sam počela krasti bez ikakvog kriterija, od bake, prijateljica, sestrične pa i u srednjoj školi u razredu. Nakon krađe u školi (nisam ulovljena) shvatila sam da sam na dnu. Odlučila sam se promijeniti. Inaće, spavala sam s još četiri muškarca s time da bi htjela napomenuti da sam ja bila ta koja je inzistirala za seksom. Sad imam 21 godinu, predivnog dečka (ja sam njemu bila prva, a on meni šesti po sex. iskustvima, zbog čega sam žalosna, jer bi voljela da je bilo drugačije) studiram ekonomiju, a što se roditelja tiče imam sve što poželim i ne poželim(slatkiša, sokova, čarapa, sve što mi zapravo ne treba). Razumijem da možda nisu imali novaca,ali mogli su to nadoknaditi na drugi način, ljubavlju. Brat je dobio posao u Irskoj, inaće on je bio ovisnik o heroinu, u jednom trenutku u posljednji ćas spašen je od smrti. Molim vas da mi kažete koji je moj problem, bio, je i da li ću ih imati u budućnosti zbog svega. Unaprijed zahvaljujem.

Iz Vašeg pitanja se ne vidi da sad imate problema.Prije ste očito smatrali problematično ili su Vas drugi takvom smatrali , ali ste očito imali dovoljno snage da se izvučete iz toga.Da li ćete u budućnosti imati problema i koliko to ovisi o Vašem djetinstvu nije moguće predvidjeti.Svi smo mi drugačiji i drugačije reagiramo na ono što se događa kako sada tako i prije.Nema razloga da se time opterećujete , osobito sada kada se doimate zadovoljnom.

nesretno djetinjstvo / Psihijatrija / Specijalizacije - medicina / Forum

Prikaži sve

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Autor	Poruka
Nola	07.03.2005. 22:32 Ljuta sam na svoje roditelje jer su me u djetinjstvu zanemarivali, nikada nisu razgovarali sa mnom i bratom, većinom smo bili kod nepoznatih ljudi na spavanju preko dana dok su oni radili. Iz djetinjstva imam rijetke uspomene, čak sam mislila da smo neko vrijeme živijeli sami ja i brat kod bake, ali to nije bila istina. U vrtić su me prvi put upisali sa šest god. gdje sam pokazivala asocijalno ponašenje(povraćala sam svaki ručak kroz god.dana, kad me mama pitala zašto, rekla sam da mi nije fino i to joj je bilo dovoljno opravdanje) U školi mi je bilo ugodno, postizala sam odlične rezultate, ali nikad nisam mislila da sam ih zasluživala, uvjek sam mislila da je to nekum čudom. Stekla sam nekoliko prijatelja, ali oni nikada nisu dolazili kod mene. Rođendan sa u OŠ slavila jednom. Jednom je prijateljica htjela ići kod mene, ja sam ju pozvala (i baš taj dan se moj tata napio i popiškio pred vratima spavaće sobe, što sam ja i rekla prijateljici jer je pitala, a što je to? u mojoj obitelji se takvim situacijama smijalo, koliko su bile česte ne sjećam se) mislim da je nakon toga bila još jednom. Nikad mi nisu davali đeparac pa sam od njih krala novac da bi kupovala novine(da sam ih tražila rekli bi mi što će mi to, isto kao što su mi rekli da ne bi trebala trenirati gimnastiku jer bi mogla slomiti nogu, i kao što mi nikad nisu kupili baterije za syetiseizer nakon što su se istrošile) U sedmom razredu sam se počela problematično ponašati (do tad sam bila tiha i sramežljiva) dolazila sam svaki petak pijana doma nitko nikad nije primijetio, kasnije sam joj krala tablete za smirenje, nakon dugo konzumiranja jedan dan je primijetila bilo je 12 popodne, a ja sam bila opijena, htjela sam ići van no ona je rekla da ostanem doma jer izgledam čudno(rekla sam joj da nisam ništa pila, pivu jednu možda)na tome je ostalo. Najgore mi je to što sam izgubila nevinost sa 14 god s bezveznom osobom, i što sam počela krasti bez ikakvog kriterija, od bake, prijateljica, sestrične pa i u srednjoj školi u razredu. Nakon krađe u školi (nisam ulovljena) shvatila sam da sam na dnu. Odlučila sam se promijeniti. Inaće, spavala sam s još četiri muškarca s time da bi htjela napomenuti da sam ja bila ta koja je inzistirala za seksom. Sad imam 21 godinu, predivnog dečka (ja sam njemu bila prva, a on meni šesti po sex. iskustvima, zbog čega sam žalosna, jer bi voljela da je bilo drugačije) studiram ekonomiju, a što se roditelja tiče imam sve što poželim i ne poželim(slatkiša, sokova, čarapa, sve što mi zapravo ne treba). Razumijem da možda nisu imali novaca,ali mogli su to nadoknaditi na drugi način, ljubavlju. Brat je dobio posao u Irskoj, inaće on je bio ovisnik o heroinu, u jednom trenutku u posljednji ćas spašen je od smrti. Molim vas da mi kažete koji je moj problem, bio, je i da li ću ih imati u budućnosti zbog svega. Unaprijed zahvaljujem.
Prof.dr.sc. V. Folnegović Šmalc	18.03.2005. 14:06 Iz Vašeg pitanja se ne vidi da sad imate problema.Prije ste očito smatrali problematično ili su Vas drugi takvom smatrali , ali ste očito imali dovoljno snage da se izvučete iz toga.Da li ćete u budućnosti imati problema i koliko to ovisi o Vašem djetinstvu nije moguće predvidjeti.Svi smo mi drugačiji i drugačije reagiramo na ono što se događa kako sada tako i prije.Nema razloga da se time opterećujete , osobito sada kada se doimate zadovoljnom.

Forum

Bolesti i stanja

Specijalizacije - medicina

Specijalizacije - stomatologija

Centri A-Z

Psihijatrija

nesretno djetinjstvo

Povezani video prilozi

Edukacijski centri

Aktualne vijesti

Što kažu stručnjaci?