Preko interneta upoznala sam čovjeka u jako teškoj životnoj situaciji. U teškoj depresiji. Prva žena mu je pokojna, od druge se rastavio, ima dvoje djece od kojih je jedno zbog problema u ponašanju hospitalizirano, firma kooja je totalno propala, bez lipe u džepu stanuje kod roditelja s jednim djetetom. Naivno sam odlučila da tom čovjeku moram nekako pomoći jer mi je njegovo stanje izgledalo kao horor. Kako sam i sama prošla tešku depresiju i sklona sam tome (sva sreća pa imam divnog psihijatra koji mi u teškim trenucima ulijeva volju za životom) tvrdoglavo sam odlučila (a i inače volim pomagati ljudima, tako da mi to nije prvi puta - ali je prvi puta na ovaj način). Sate i dane sam provela uz njega što telefonom, što na način da je bio kod mene. Dala sam doista sve od sebe. I više od toga. Išla sam toliko daleko da sam investirala novac da bi se njegova firma mogla nekako pokrenuti. Cijelo vrijeme su mi neka njegova ponašanja bila čudna. I na kraju šok. Kada sam rekla da više nemam financijskih sredstava situacija se počela mijenjati. Ničime izazvan dobivao je nenormalne napadaje bijesa, pa nakon toga normalno ponašanje, pa depresija i tako u krug. U snu se jako trza i nekoliko je puta skočio iza sna uspaničen da ga je uhvatilo srce i da se guši. Da ne duljim priču - shvatila sam da je meni više stalo do njegove djece nego njemu, da nije normalno iskaljivati se nizašta na nekoga tko ti je omogućio da ponovno živiš i spasio ti život, itd. Kako poprilično čitam o svemu i svačemu, sinulo mi je, istina, uz pomoć najbolje prijateljice, da se tu zapravo radi o maničnoj depresiji. Kako se radi o vrlo korpulentnoj osobi koja u stadijima manije pokazuje izrazitu narcisoidnost, samouvjerenost, agresivnost, radi na projektima koji mi ponekad djeluju suludo, lažima se služi u postizanju cilja na način da i sam vjeruje u njih (recimo, rekao mi je da je dipl.ing.građ., a zapravo je završio srednju školu), a i druge uspijeva bez problema uvjeriti u sve i svašta, virtuozno manipulira ljudima oko sebe, a ja imam "privilegiju" biti svjedokom njegovih najgorih stanja. Znam da je malo kasno, ali - kako se ponašati prema takvom čovjeku, kako ga preživjeti, kako spasiti djecu od posljedica (jedno ih već ima), da li da se obratim Centru za socijalnu skrb koji već ima povelik dosje o toj obitelji, ali očito nitko od njih nije obratio pažnju na očite znakove bolesti ni kod njega a izgleda ni kod djevojčice koja je hospitalizirana (ima 16 godina) ? Znam da bi mi bilo najbolje zbrisati glavom bez obzira, što baš i nije moguće - prije nekoliko dana mi je provalio u kuću jer se nisam javljala na telefone. Nema nikakve šanse da ga prisilim da ode psihijatru, a još manje da mu kažem da mu je to neophodno potrebno. Uz sve još ima i napadaje paranoje. Znam da ta bolest nije bezopasna. Pomognite mi - što da radim? I što mogu očekivati od takvog bolesnika. Znam da ne mogu očekivati ništa dobro, ali dokle to "ništa dobro" može ići? Ponekad u očaju pomislim da bi bilo bolje da sam ga pustila da se ubije. I za njegovu djecu i za mene. Prije nego sakupim hrabrost i odem svom psihijatru i objasnim mu u što sam upala, nadam se vašem odgovoru, ako ga doživim - a valjda hoću. Najljepša hvala.

Pod hitno se javite Vašem psihijatru i pomognite sebi. Budući da je Vaše pomaganje destruktivno za Vas i ne vidite potencijalne opasnosti zbog Vaše emocionalne angažiranosti u odnosu sa čovjekom kojem je također potrebna stručna psihijatrijska pomoć. S obzirom da imate dobar odnos s Vašim psihijatrom , on će Vam moći dati savjet što da poduzmete.

Manična depresija / Psihijatrija / Specijalizacije - medicina / Forum

Prikaži sve

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Autor	Poruka
anamarija007	16.12.2007. 20:35 Preko interneta upoznala sam čovjeka u jako teškoj životnoj situaciji. U teškoj depresiji. Prva žena mu je pokojna, od druge se rastavio, ima dvoje djece od kojih je jedno zbog problema u ponašanju hospitalizirano, firma kooja je totalno propala, bez lipe u džepu stanuje kod roditelja s jednim djetetom. Naivno sam odlučila da tom čovjeku moram nekako pomoći jer mi je njegovo stanje izgledalo kao horor. Kako sam i sama prošla tešku depresiju i sklona sam tome (sva sreća pa imam divnog psihijatra koji mi u teškim trenucima ulijeva volju za životom) tvrdoglavo sam odlučila (a i inače volim pomagati ljudima, tako da mi to nije prvi puta - ali je prvi puta na ovaj način). Sate i dane sam provela uz njega što telefonom, što na način da je bio kod mene. Dala sam doista sve od sebe. I više od toga. Išla sam toliko daleko da sam investirala novac da bi se njegova firma mogla nekako pokrenuti. Cijelo vrijeme su mi neka njegova ponašanja bila čudna. I na kraju šok. Kada sam rekla da više nemam financijskih sredstava situacija se počela mijenjati. Ničime izazvan dobivao je nenormalne napadaje bijesa, pa nakon toga normalno ponašanje, pa depresija i tako u krug. U snu se jako trza i nekoliko je puta skočio iza sna uspaničen da ga je uhvatilo srce i da se guši. Da ne duljim priču - shvatila sam da je meni više stalo do njegove djece nego njemu, da nije normalno iskaljivati se nizašta na nekoga tko ti je omogućio da ponovno živiš i spasio ti život, itd. Kako poprilično čitam o svemu i svačemu, sinulo mi je, istina, uz pomoć najbolje prijateljice, da se tu zapravo radi o maničnoj depresiji. Kako se radi o vrlo korpulentnoj osobi koja u stadijima manije pokazuje izrazitu narcisoidnost, samouvjerenost, agresivnost, radi na projektima koji mi ponekad djeluju suludo, lažima se služi u postizanju cilja na način da i sam vjeruje u njih (recimo, rekao mi je da je dipl.ing.građ., a zapravo je završio srednju školu), a i druge uspijeva bez problema uvjeriti u sve i svašta, virtuozno manipulira ljudima oko sebe, a ja imam "privilegiju" biti svjedokom njegovih najgorih stanja. Znam da je malo kasno, ali - kako se ponašati prema takvom čovjeku, kako ga preživjeti, kako spasiti djecu od posljedica (jedno ih već ima), da li da se obratim Centru za socijalnu skrb koji već ima povelik dosje o toj obitelji, ali očito nitko od njih nije obratio pažnju na očite znakove bolesti ni kod njega a izgleda ni kod djevojčice koja je hospitalizirana (ima 16 godina) ? Znam da bi mi bilo najbolje zbrisati glavom bez obzira, što baš i nije moguće - prije nekoliko dana mi je provalio u kuću jer se nisam javljala na telefone. Nema nikakve šanse da ga prisilim da ode psihijatru, a još manje da mu kažem da mu je to neophodno potrebno. Uz sve još ima i napadaje paranoje. Znam da ta bolest nije bezopasna. Pomognite mi - što da radim? I što mogu očekivati od takvog bolesnika. Znam da ne mogu očekivati ništa dobro, ali dokle to "ništa dobro" može ići? Ponekad u očaju pomislim da bi bilo bolje da sam ga pustila da se ubije. I za njegovu djecu i za mene. Prije nego sakupim hrabrost i odem svom psihijatru i objasnim mu u što sam upala, nadam se vašem odgovoru, ako ga doživim - a valjda hoću. Najljepša hvala.
Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc, dr. med.	07.01.2008. 18:40 Pod hitno se javite Vašem psihijatru i pomognite sebi. Budući da je Vaše pomaganje destruktivno za Vas i ne vidite potencijalne opasnosti zbog Vaše emocionalne angažiranosti u odnosu sa čovjekom kojem je također potrebna stručna psihijatrijska pomoć. S obzirom da imate dobar odnos s Vašim psihijatrom , on će Vam moći dati savjet što da poduzmete.

Forum

Bolesti i stanja

Specijalizacije - medicina

Specijalizacije - stomatologija

Centri A-Z

Psihijatrija

Manična depresija

Povezani video prilozi

Edukacijski centri

Aktualne vijesti

Što kažu stručnjaci?