Autor
|
Poruka
|
zoran
|
15.10.2002. 11:11
Vjerujem da će se doktorica složiti samnom da u Hrvatskoj tako nešto treba. Koliko puta se čovjek nadje u situaciji da bi mu trebala pomoć odmah. Često bi ljudi u nekim depresivnim stanjima jednostavno trebali nekoga da ga sasluša. Postoji u Zagrebu "Centar za krizna stanja" no ne vjerujem da sa njima možete dulje pričati preko telefona. U svijetu postoje razne support grupe za osobe u depresiji i tjeskobama. Kod nas je besplatni telefon rezerviran za osobe koje se žele odvići od pušenja no ukoliko ste u depresiji, strahu i tjeskobi neće vas nitko slušati preko besplatnog telefona. Postoji dapače i nekolio liija koje počinju sa 060, dakle plaćaju se. Oni će vas slušati bez problema za oko 2 kune po minuti( slično kao razne "vruće linije". Isto tako osim cybermeda nemamo niti jednu web stranicu koja bi nama u depresiji pružila neku podršku??? Zašto kada se cijeli svijet informatizira nije moguće tako nešto organizirati. Nekoliko psihologa ili studenata psihologije (kao što to imaju pušaći), možda studenata ili nezaposlenih liječnika, prostor, par kompjutera i besplatni telefon. Pa, zar je to stvarno tako teško organizirati. Inače, takvih web siteova u svijetu ima približno par desetaka tisuća i posvećene su isključivo depresiji i ostalim neurozama!!Ne mogu vjerovati da je to zaista tako teško organizirati. Mi koji imamo kompjutore lako odemo na neki strani site i nadjemo ljude sa kojima možemo razmijeniti iskustva. Što je sa ljudima koji to ne mogu ili im teško ide jezik? Zaista, zar bi tako teško bilo organizirati besplatni telefon, makar i u sklopu onog za pušaće. Možda bi tamo poslušali i nekog sa depresijom? Mislim da bi neko od psihijatara zaista mogao i trebao barem pokušati nešto napraviti na tom polju. Molim sve koji se eventualno slažu sa ovim da kažu svoje mišljenje. Smatrate li da bi bio dobro imati besplatni telefon za stanja depresije, tjeskobe, osamljenosti, strahova i da bi to oglo biti od pomoći kada se nadjete u takvoj situaciji? Ako Cybermed ovo objavi i ako nas bude dosta možda netko i barem pokuša nešto napraviti. Volio bi i da doktorica kaže što misli o tome.
|
Prof. dr. sc. V. Folnegović Šmalc
|
17.10.2002. 11:35
Svakako podržavam Vašu inicijativu i smatram da bi bilo od velike važnosti za bolesnika. No , osobno preferiram direktni kontakt i komunikaciju , bilo sa psihijatrom ( psihologom) bilo raznih grupa bolesnika.Svaka inicijativa je dobro došla.
|
nina
|
17.10.2002. 14:35
Slažem se u potpunosti sa Zoranom. Dajem svoj glas. Pogotovo i zato što na ovom forumu ljudi često ne dobiju nikada odgovor na svoja pitanja, a pitaju jer im je pomoć zaista potrebna.
|
Stanka
|
22.10.2002. 10:51
Svakako dajem podršku ovakvom besplatnom telefonu svima u potrebi onima u krizi, depresiji, a posebno osamljenima kojih je sve više i ako to rijetko primjećujemo, a upravo i iz osamljenosti mogu nastati i javiti se krize depresije i dr. Znam sve je povezano s novcem, ali možda malo dobre volje i srca kao što je bilo vjerujem i za ove stranice može puno, puno značiti. U nadi ostvarenja besplatnog telefona želim Vam svaki uspjeh.
|
Klara
|
23.10.2002. 12:43
Svakako divna ideja. No da je to tako jednostavno vec bi se ostvarilo. Je li dovoljno samo da je netko na drugom kraju slušalice ili ipak treba nešto više? Mislim da samo dobra volja i srce nisu dovoljni. Treba znanje i iskustvo, između ostalog treba znati i sebe zaštititi. Uz dužno poštovanje, mislim da se takvi ne mogu samo tako regrutirati iz redova studenata psihologije ili nezaposlenih liječnika. A oni koji imaju znanje i iskustvo, šteta ih je da dežuraju na telefonu sve kad bi i htjeli. Tako ja mislim, koliko god i meni trebao netko tko će mi dati magičnu formulu pa da sve riješim po kratkom postupku.
I zato, u očekivanju telefonske linije, predložila bih jedan drugi korak. Otvoriti cyberspot (možda upravo ove stranice) na kome i oni koji se bore sa psihičkim poteškoćama/poremećajima/bolestima i njihove obitelji mogu naći neke savjete kako se nositi s time i što činiti. Ono što bi svaki psihijatar/psihoterapeut rekao kad bi samo imao dovoljno vremena.
|
zoran
|
23.10.2002. 19:33
Klara! Vidiš, kada smo loše volje uglavnom se žalimo svojoj obitelji, prijateljima i nekim drugim potpuno nestručnim osobama. Mi od njih ne tražimo magičnu formulu već zapravo samo da nas saslušaju. Dok govorimo, ponekad sami dolazimo do zaključaka što nam je činiti a razumni savjeti ljudi koji nisu u stanju u kojem smo mi dodatno utječu na nas i svojim normalnim raspoloženjem. To je ono za što većina psihijatara nema vremena a i bilo bi ih neprilično pozivati samo da im se požalimo. Zato, Klara, ne treba zapravo puno komplicirati. Inače, za tvoju informaciju danas ima mnogo psihologa koji će te rado slušati i nečeš ih morati previše čekati da dođeš na red uz uvijet da dobro platiš? Većina nas svijesna je istine da si najviše moramo i možemo sami pomoći, no ponekad jednostavno posustanemo. Tada bi netko, (tko god to bio, a naravno bolje da je stručan) možda sa par riječi podrške i običnog ljudskog razumijevanja, prilično bio na pomoći. Za besplatni telefon se zalažem, jer danas besplatni telefon imaš kada želiš neke manje više nebitne informacije, već navedena podrška nepušaćima. Vjeruj mi Klara, bilo bi i broja, kad bi bilo para.
|
Gloria
|
23.10.2002. 22:15
Nisam mogla odoljeti i ne dati svoj glas za takvu inicijativu. I sama se bavim volonterskim radom, ali na sasvim drugom polju i iz iskustva znam koliko je tesko relizirati neki takav projekt, ali uz strpljenje i veliku podrsku, puno toga je ostvarivo.
Nadam se da ce ideja uspijeti !
Gloria
p.s. u potpunosti se slazem sa Zoranovim odgovorom Klari
|
Ivana
|
28.10.2002. 13:16
Ja također dajem svoj glas za ovu inicijativu,jer puno puta u trenutku napadaja anksioznosti ili depresije nema nikog blizu, a do psihijatra nemožeš u 1, ili 2 ujutro. Također mislim da bi bilo dobro da se na ove stranice jave ljudi koji su su nadvladali ovu "bolest ", i da sa par rijeći podrške daju malo nade onima koji misle da će to stanje trajati zauvijek. Ja sam također proživila anksiozno-depresivnu epizodu, koja je trajala skoro dvije godine i uspjela sam se izvući iz toga, ali u onim trenutcima kad je bilo najgore željela sam samo čuti da će sve proći i biti opet kao prije,da postoji nada da ću opet normalno živjeti. Mislim da je to ostvarivo, uz samo malo dobre volje,jer u takvim situacijama svaka je pomoć dobro došla. Što se tiće Klare,da ti netko pomogne nemora nužno biti stručna osoba,može biti prijatelj, obitelj,kao što sam već rekla,netko tko je to proživio,naravno da je potrebna i stručna pomoć jer nismo svi isti i ne pomažu nam iste stvari,ali mislim da je u tim trenutcima najbitnija podrška i razumjevanje i da nije bitno od koga dolazi već da je tu!
Srdačan pozdrav!
|
bjork
|
19.11.2002. 00:34
ok, totalno sam se ufurala u ovu net stranicu gdje bi jedni drugima mogli pomagati, pa sam već napisala uvod:
ALARM CALL
Ovo je stranica posvećena osobama s bilokakvim životnim problemima, odnosno sa tzv. psihološkim poremećajima.
Cilj joj je komunikacija između ljudi koji imaju slične poteškoće, razmijeni iskustva, razumijevanju, davanju podrške, općenito pomaganju jednih drugima.
Sudjelovanje stručnjaka uvijek je dobrodošlo, pa ako koji prolazi ovuda, neka slobodno ostavi savjet.
Pošto je komunikacija preko internet foruma podosta oskudna određenim informacijama koje inače dobivamo razgovorom licem u lice, interakcija ovog tipa ne može imati baš najjači psihološki učinak. Također, mnogo se gubi zbog anonimnosti sugovornika, jer ljudi osjećaju manju obavezu da budu odgovorni za ono što napišu, te ih ovaj način sporazumijevanja ne obvezuje da ulože ozbiljniji napor u pomoći nekom pojedincu. Uz to, dogodi se da nakon što ljudi izredaju svoja mišljenja o nečijem problemu, tema brzo odlazi u zaborav. Zbog svega navednog dolazi do izražaja iluzornost podrške na forumu.
No dobra strana jest što ljudi na forumu mogu biti puno iskreniji i otvoreniji upravo zbog svoje anonimnost. Te je uvijek dobro znati da niste sami na svijetu sa svojim problemom. Ima ljudi koji prolaze isto što i vi i ima ljudi kojima je stalo.
Pa u nadi da ovako nešto može pomoći...
.....
ok, ok. no obzira na moje ideje koje će se i meni vjerojatno činiti smiješno kada ih pročitam za dva sana, ja bih fakat hjtela da netko napravi takvu web stranicu koja bi bila specijalizirana za međusobnu pomoć. pa ako ima netko ko ima pojma kako se rade te web stranice...
do something
da i btw da sam ja student psihologije ili psiholog, ne bi se meni dalo raditi na takvom jednom telefonu kakav je ovdje predložen. mislim da bi bilo izrazito frustrirajuće kada bih služila ljudima za jednokratnu upotrebu i kada bi me sam zvali za jedan razgovor, a ne za neku dugotrajniju pomoć. jednostavno, ne bih vidjela efekte svog rada, kojih puno puta i ne bi bilo od jednog tel. razgovora i to me ne bi zadovoljavalo. bar ne dugoročno.
ali već postoji plavi telefon, šta ne?
|