Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


fobije


Autor Poruka

Sandra

13.08.2001. 14:57

Imam 29 godina.Osim što sam anksiozna i imam napade panike,na to su se "zakačile" i neke fobije.Najgora od svih (jer me ometa u svemu) je fobija od davljenja hranom.Mislim da ta moja fobija vuče korijenje iz djetinjstva.
Zašto?
Zato što sam kao jedino dijete u obitelji previše "mažena" i "čuvana" i jer me je mama previše štitila od svega.Kao prvo,uvijek kad bih trebala popiti neku tabletu ona bi mi je rastvorila u vodi uz napomenu - da se ne udavim!!!
I dan danas ja nisam u stanju progutati ni najmanju tableticu ako je prethodno ne rastvorim u vodi.
Kao drugo,uvijek bi me opominjala ako npr.ležim i nešto jedem,riječima - ustani,udavit ćeš se i sl. I da ne nabrajam dalje...Sve se svodi na to da sam svaki dan u mojih 23 godine(tad sam dobila gore navedeni poremećaj) barem jednom čula riječ "udaviti".
Meni je to cijelo vrijeme "prolazilo kroz uši" sve do jednom kad sam se umalo stvarno udavila čokoladom koja je bila jako ljepljiva.Stala mi je u grlu i sva sam "poplavila".Nakon toga je sve krenulo niz brdo.
Dobila sam strašnu fobiju od davljenja hranom tako da sam počela jesti isključivo tečnu hranu (juhu,dječije hapice,pire krompir,rižu i sl.) a i to sam jedva gutala.U kratkom vremenu izgubila sam skoro 20kg.Užas!!!
Jedan obrok mi je trajao po dva sata dok bih ja to uspjela progutati a da ne pričam kako uopće nisam smijela jesti sama.Mama radi mene nije mogla maknuti iz kuće (na more i sl) jer bih ja u tom slučaju umrla od gladi.A da ne govorim kako ja nisam makla nigdje iz grada!!!
Sve je to trajalo oko godinu dana i imala sam osjećaj kao da sam zaboravila gutati (kao da to nije refleksna radnja).
Kad sam dobila posao u jednoj firmi znala sam da nešto moram poduzeti jer ne mogu izdržati bez jela cijelo radno vrijeme tako da sam nekako počela jesti i krutu hranu.Jedan obrok (koji je pola od normalnog) kod mene je trajao dva sata dok bih ja sažvakala zalogaj po zalogaj sve dok ga ne bih pretvorila u kašu i tek onda nekako progutala.Sve je to bilo i ružno za gledati tako da nije bilo nikakve šanse da nešto pojedem u blizini nekog nepoznatog ili,ne daj Bože, u restoranu.Nekako sam se snalazila i naučila živjeti tako (a i vratila 10-tak kila) sve dok nisam dobila drugi posao koji je tražio da službeno idem jednom mjesečno u susjedni grad na nekakve prezentacije vezane za posao,uz koje bi uvijek išao i zajednički ručak u restoranu.Kako je to cijelodnevni posjet,normalno da nisam mogla izdržati bez jela.Počela sam izbjegavati odlaske (koji su bili obvezni) uz razne isprike i stalno nešto lagala.Sve dok mi nije došao posao u pitanje.Umalo sam dobila otkaz.
Morala sam sjesti sa direktorom i priznati mu o čemu se radi.Obećala sam da ću pokušati dolaziti na buduće prezentacije i da ću pokušati riješiti ovu svoju fobiju,ali kako???
Pomozite!!! Što da radim?
Ja sad jedem sve i gutam normalno,ali kad sam uznemirena zbog bilo čega,ne mogu gutati.Kad malo pričekam i smirim se, sve je opet ok i onda jedem.
Na poslu jedem normalno u društvu kolega,ali ako odemo negdje na picu i sl. (u istom sastavu!!!) ja ne mogu jesti.
Prije par mjeseci sam išla s prijateljicama na picu (jednoj je bio rođendan) i uspjela sam nekako pojesti jedan komad ali zato što smo bile skoro same u restoranu.Poslije toga nisam ni probala.Ne usuđujem se.
Ima li ova fobija neko ime i postoji li rješenje???
HVALA!!!!!!!

Prof.dr.sc.V.FolnegovićŠmalc

26.11.2001. 12:07

Vi bolujete od anksioznog poremećaja u nekoliko njegovih podkategorija .Evidentne su panične atake i fobija ,ali vrlo vjerojatno i miješana anksiozna stanja.Potrebno je da se obratite iskusnom psihoterapeutu koji će Vas uz pomoć i farmakoterapije postepeno izvaditi iz vaših problema.