Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


Depresija


Autor Poruka

Unuka

12.04.2002. 17:02

Poštovani!
Neizmjerno bih Vam bila zahvalna da mi odgovorite na moj upit vezano uz probleme koji se javljaju kod moje bake. Naime, ona je u 77. godini, naizgled dobra zdravstvenog stanja. Međutim, već oko 2. g. primjećujemo (mi u obitelji) da pored "uobičajenih" bolesti i zdravstvenih problema koji se javljaju u tim godinama, moja baka jednostavno psihički "propada". Unatrag par godina imala je neki blaži oblik infarktnog stanja (pala je u nesvjest, tlak je bio ogroman i sl.), ali bez većih posljedica. Nakon toga je bila i kod psihijatra koji joj je dao Helex kao terapiju što se tiče njenog psihičkog stanja jer je svakim danom sve manje i manje zainteresirana za stvari oko sebe, te i za sebe samu. Ako je netko pita kako je, uvijek odgovara isto - "Ah, nisam baš dobro"... i onda se počne sažaljevati da je boli i ovo i ono, da se ne osjeća dobro i sl. Ja sam joj unuka pa sam je već nekoliko puta savjetovala da ponovno ode psihijatru što je ona odbila kao i iste savjete moje mame (njene kćeri). Već me prilično zabrinjava to njeno ponašanje jer sve je manje raspoložena, ton kojim govori je u karikiranom smislu ko "pred smrt", nikad nije dobro, a što je najgore, u stanju je provesti nekoliko sati sjedeći i gledajući u jednu te istu točku, a da uopće ne registrira što se oko nje događa. Ne zanima je više ni televizija, nekad je čitala obavezno bar dnevne novine, sad je i to nervira.... Govorimo joj neka ode nekud prošetati, neka ode do poznanine u susjedstvu (približnih su godina) da malo popriča, ali je ni to ne interesira... Jednostavno, nema tog čime bi se "zabavila" jer se uopće niti ne trudi pronaći nešto što će je malo "trgnuti". Kod kuće inače nema nekih većih obveza osim što ponekad napravi ručak ili samo neki dio obroka, a i to večinom mama nastoji napraviti što više samo da je ne opterećuje. Mama kaže da su to i godine u pitanju i da više ni ona nije šta je bila, ali ja se baš potpuno ne slažem sa time. Znam da je sama (djed je umro) i da nema previše tema u kojima bi ona sudjelovala sa nama ostalima u razgovoru, ali nekad je i u tome "prednjačila" bilo da se radilo o politici, bilo o čemu drugom... Ne znam, možda je problem u tome što smo je nekad "ispravljali" u njenim formulacijama i prepričavanjima koja baš nisu bila takova kako je to ona ispričala pa si je možda ona to protumačila kao nešto negativno sa naše strane, iako smo zaista kompletna obitelj (tata, mama, suprug i ja) vrlo otvoreni, volimo se šaliti, odnosi su zaista fantastični. No, baka u zadnje vrijeme reagira i na komentare koji su izrečeni u šaljivom kontekstu, iako nisu negativnih namjera. Znam dosta žena koje su njenih godina, neke i bolesnije od nje, ali kuhaju, odu u šetnju, popričaju sa prijateljicama, uređuju vrt i sl., ne prepuštaju se bolesti i nastoje koliko toliko proživjeti taj život ne misleći samo na svoje bolesti i ne sažaljevajući se. Što biste Vi savjetovali? Još uvije pije Helex tablete, međutim ja sam na Vašoj stranici pročitala da je Helex -anksiolitik, a ne depresiv pa me zanima da li je ta terapija uopće odgovarajuća za njeno stanje?
Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru te Vas srdačno pozdravljam!

Prof.dr.sc. V. Folnegović Šmalc

24.04.2002. 13:13

Kod Vaše bi se bake moglo raditi o depresiji , ali i o demenciji. O čemu je točno riječ teško je reći bez pregleda. Stoga podržavam Vašu inicijativu da se kontaktira psihijatra.U svakom slučaju baku se ne smije prepustiti stanju u koje je zapela.
Za Vašu baku Helex nije odgovarajući lijek te bi trebalo uvesti neki noviji antidepresiv ( npr. Zoloft) ako se radi o depresiji , no tu odluku treba prepustiti psihijatru koji će baku vidjeti.
Što se tiče ponašanja ukućana prema baki svakako je potrebno ( bez obzira na dijagnozu ) baku poticati da obavlja što više aktivnosti koje je do sada obavljala. Ne joj davati da obavlja nove nepoznate radnje , no nikako je ne štedjeti od onih poznatih.