|
11.02.2008. 16:50
poštovani/a! u mojoj obitelji utvrđene su kod majke pshičke smetnje - žao mi je što ne mogu navesti dijagnozu budući da majka o svojim dosadašnjim posjetima liječniku nikad nije željela govoriti. U tome i jest problem - od malih nogu mi je poznato da mama ima problema sa psihičkim smetnjama, no ona takvo stanje godinama negira i ne želi priznati da ima poteškoća da je - prema nekom njezinom mišljenju - "ne bi uvrstili među luđake".
Nažalost, mogu samo navesti da se njezino stanje iz dana u dan pogoršava, a na promjene raspoloženja, od prevelike uzbuđenosti i ushita do paranoičnih i agresivnih napada ovisi također o učestalim promjenama vremena.
Dakle, ono što Vam sa sigurnošću mogu reći o njezinom stanju jest sve ono što sam zajedno s ostalim članovima obitelji iskusila na vlastitoj koži: moja je majka, naime, izuzetno konfliktna osoba, istovremeno u suprotnosti sa samom sobom - ona ima potrebu sukobljavati se sa članovima obitelji i ljudima iz svoje okoline, a istovremeno nema snage razriješiti započeti konflikt do kraja. Također, ima stalnu potrebu okrivljavanja drugih za sve svoje probleme, obezvrijeđivanja i vrijeđanja najbližih članova obitelji kad god za to osjeti potrebu. Njezin, nazovimo, "napad" započinje s benignim primjedbama da bi eskalirao njezinim vrištanjem, plakanjem i kukanjem, ponekad i fizičkim nasrtanjem na nas (u zadnjem takvom "napadu" tutnula mi je nož u ruke i gurala ga prema sebi uz povike "ubij me, ubij me". Po eskalaciji "napada" - u kojem mi se učini da na trenutak izgubi zdravi razum - ona je "ispuhana" i "smirena". Kao što sam već spomenula, nije kadra sukobiti se s nekim izvan njezine obitelji kad se za to doista i ukaže potreba (dok zna započeti konflikt tamo gdje ga zapravo i nema), ali zato svoje frustracije potom iskaljuje na nama, tretirajući nas poput najvećih neprijatelja (ona u svom govoru često kazuje da smo je izdali, urotili se protiv nje i sl.). Također, danima prije eskalacije "napada" ona zna neprestano prepričavati sve ono što joj se ružno dogodilo u životu, proklinjati svoje "neprijatelje" - karakterno, ona zavidi svima koji su po njezinom mišljenju prošli bolje materijalno u životu, također i onima koji odišu emocionalnom srećom, i stalno ima potrebu da ju netko žali (često je bolesna, ali kad se netko od nas razboli od nas ne može mu, po njezinom mišljenju, nikako biti gore nego što je njoj, čak tvrdi i da izmišljamo da smo se razbolili i da nam zapravo nije ništa). Inače, ima potrebu da postavlja stvari kako njoj odgovara i ukoliko nešto nije po njezinom diktatu ona poludi. Nerijetko, konstruira cijele neistinite ili poluistinite priče i insinuira. Također, ima napade paranoje - uvjerena je da ju netko stalno prati, promatra, da je pozornost svih ljudi okrenuta prema njoj, da joj svi žele zlo, kući se zatvara i zamračuje debelim zavjesama u strahu da je susjedi ne bi promatrali. Tata i ja, koji najviše zbog njenog stanja nastojimo biti smireni i strpljivi, nerijetko puno stvari prešućujemo od nje jer ona ne sluša sa namjerom da normalno rezonira, već da te činjenice iskoristi preokrenute u nekom od sljedećih svojih napada.
Koliko mi je poznato, majka je (ne baš često) išla kod psihijatra koji je nedavno otišao u mirovinu, ali mislim da nije redovito pila lijekove. Kod psihijatra koji ga je zamijenio, a ima tomu dvije godine, nije bila - ne zna čak ni ime doktora kojem "pripada". Pohvalila se jednom prilikom ocu kako njoj lijekovi ne trebaju i kako ona može funkcionirati bez njih (u drugoj verziji mojoj je sestri povjerila tlf. kako joj ti lijekovi izazivaju nus pojave pa da ih zbog toga ne pije).
Molim Vas za savjet kako da mamu uputimo da ode svome liječniku i da počne primati terapiju. Trenutno s njom živi otac koji je inače nemoćan brinuti se za samoga sebe i vidim da sve češće izbiva iz kuće jer su njezini "napadi" sve učestaliji i sve žešći. Strah me je također da ne izazove neku nesreću jer je više nemoguće dokazati joj kako je, recimo, normalno, da zatvori ventil na plinskoj boci (na pokvarenom štednjaku kojeg ne želi baciti) jer joj je stan pun plina. Ona ne želi o tome pričati, i zadnja je njena "kako smo otac i ja i svi oko nje ludi, samo ja ne" (premda joj nikad nitko od nas ništa takvo nije rekao niti je luđakinjom nazvao).
Unaprijed zahvalna
|