Psihijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 667 | Broj poruka: 1506

Forum nije u funkciji!

No pregled objavljenih poruka Vam pruža veliki broj korisnih informacija iz navedenog područja.


Bijes


Autor Poruka

sara

10.05.2002. 10:19

Poštovani,
imam 35 godina,sretan brak i bebu od 8 mjeseci.Djecu sam uvijek voljela i čekala trenutak kada ću imati i svoje dijete.Međutim ,imala sam mnogo zdravstvenih problema u zadnje četiri godine (dva spontana pobačaja,operciju slijepog crijeva i operaciju štitne žlijezde)koji su me psihički iscrpili.Beba je za sada zdrava i vesela i čitavo vrijeme uživam u majčinskoj ulozi.Suprug i ja smo sami od prvog dana sa bebom.U zadnje vrijeme mi se dešava da ne mogu suzbiti bijes ako beba u noći plače pa počnem da vičem na nju,i ne mogu je slušati.Kad me bijes prođe plačem i imam osjećaj krivice da vičem na dijete koje smo tako željno čekali.To me još više unazadi i treba mi vremena da se ustabilim.Ponekad mi se čini da bih tako malu bebu mogla istući ,ja koju roditelji nikad nisu tukli i koja je protiv takvog načina vaspitanja.Često razmišljam i o mojim zdravstvenim problemima koji su prošli i ne mogu da ih zaboravim.
Možete li mi pomoći i uputiti šta da radim ,jer mi se ponekad čini da ću poludjeti a kad me to prođe ponovo sam sretna i uživam u svojoj obitelji.Kako da pomirim dvije ličnosti u sebi;bijes i sreću?
Poštovanje i hvala

Prof.dr.sc. V. Folnegović Šmalc

26.06.2002. 08:55

Roditeljska uloga nije jednostavna pa čak ni onda kada je dijete željno očekivano i kada uživate u ulozi majke.
Dijete koje ste dobili i život koji je nastao njegovim rođenjem nikada nije isto onome koje ste očekivali. Iako je možda i ljepši od očekivanog , nosi i teške trenutke i treba nam vremena da se priviknemo.Vi ste ( s obzirom na navedene bolesti)pretrpjeli mnogo negativnih emocija koje se sada ispoljavaju kada ste umorni , iscrpljeni , opterećeni novom životnom ulogom.Nemojte osjećati krivnju prema djetetu jer to nema nikakve veze s njim , no potražite pomoć psihijatra kako bi pomogli sebi , a time i Vašem djetetu.