Liječenje aortne stenoze

Terapija lijekovima ima podređenu, malu ulogu u pravom liječenju teške aortne stenoze. Lijekovi su dobra terapija kod bolesnika koji imaju blažu ili srednje tešku aortnu stenozu; oni reguliraju tlak, ritam i pomažu srčanom mišiću da bolje radi u uvjetima opterećenja suženjem aortnog zaliska. Lijekovi koji se primjenjuju uključuju u prvom redu sličnu terapiju kao i kod zatajivanja srca - diuretike, beta blokatore, inhibitore ACE.

Međutim, ukoliko se radi o teškoj, simptomatičnoj aortnoj stenozi, lijekovi nemaju odgovarajući učinak, budući da se radi o praktički isključivo mehaničkom problemu, teškom suženju zaliska, koji je potrebno mehanički riješiti. To u prvom redu znači zamijeniti bolesni zalistak novim.

Metoda izbora i zlatni standard liječenja je kirurška zamjena aortnog zaliska (eng. aortic valve replacement, AVR). Ovo je vrlo zahvalan kardiokirurški zahvat, budući da je kod većine bolesnika, u odsutnosti ozbiljnih pratećih bolesti, zahvat vrlo siguran i ima nisku operativnu smrtnost. Dugoročni učinak zahvata je također odličan - kirurška zamjena aortnog zaliska kod aortne stenoze uklanja simptome i produžuje život.

Klasično, operacija se radi tzv. medijalnom sternotomijom (rez kroz prsnu kost), srce se tijekom zahvata privremeno spaja sa strojem za izvantjelesni krvotok (kolokvijalno „mašina srce-pluća“), te se oboljeli zalistak izreže, ukloni i zamijeni novim. Sama operacija traje nekoliko sati. Novi zalistak može biti biološki (od goveđeg ili svinjskog osrčja) ili umjetan (posebna vrsta plastike/metala). Pojednostavljeno, biološki zalistak ima prednost u tome što nije potrebno trajno uzimati lijekove za razrjeđivanje krvi (antikoagulantnu terapiju), ali je mana ograničen vijek trajanja (10-tak godina). S druge strane, umjetni je zalistak u svojoj funkciji praktički vječan, ali zahtijeva doživotno uzimanje lijekova koji razrjeđuju krv. Odluka o vrsti zaliska je individualna, ovisi o dobi i nekim drugim čimbenicima, a donosi se u razgovoru bolesnika i kirurga. Nakon klasične operacije aortnog zaliska, bolesnik boravi u bolnici 7-10 dana, dok čitav oporavak nakon operacije tipično traje i do dva mjeseca.

U starijoj životnoj dobi rizik klasične operacije aortnog zaliska može ipak biti značajno povećan, u prvom redu zbog pratećih bolesti i stanja koji su češći u uznapredovaloj dobi. To dovodi do toga da se u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama i do 30 posto bolesnika koji bi načelno trebali biti operirani, zbog prevelikog rizika ne operiraju. Medikamentno liječenje može samo donekle ublažiti tegobe, ali ne i u značajnijoj mjeri odgoditi smrtnost teške aortne stenoze, te je stoga u posljednjih nekoliko godina došlo do razvoja posebne tehnike liječenja kojom se jednom dijelu ovih bolesnika može vrlo učinkovito pomoći zamjenom aortnog zaliska bez klasične operacije – kateterska zamjena aortnog zaliska (TAVI).