Nemogućnost metaboliziranja tamoksifena može promjeniti ishod liječenja raka dojke
Nova studija pokazala je da žene oboljele od raka dojke, koje imaju određene genetske promjene enzima jetre, ne reagiraju dobro na hormonsku terapiju tamoksifenom jer imaju poteškoće prilikom njegovog metaboliziranja, što može povećati rizik od recidiva raka dojke i smrti.
Naime pokazalo se da žene s genetskim promjenama enzima jetre CYP2D6 ne mogu metabolizirati tamoksifen kao žene koje imaju normalnu aktivnost navedenog enzima, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Tako se pokazalo da su žene koje imaju značajne genetske promjene enzima CYP2D6, u usporedbi s ženama koje imaju normalnu aktivnost navedenog enzima, izložene 2,5 puta većem riziku od recidiva raka dojke ili smrti. Dok je rizik od recidiva raka dojke i smrti u žena sa srednjim razinama navedenog enzima bio 1,7 puta veći.
Žene s navedenom genetskom promjenom enzima CYP2D6, koje su nakon dvije godine terapije tamoksifenom, zamijenile tamoksifen s anastrozolom, nisu bile izložene većem riziku od recidiva i smrti.
Inače, tamoksifen, kompetitivni parcijalni agonist estrogenskih receptora, a time inhibitor estradiola, prvi je selektivni modulator estrogenskih receptora (SERM). U širokoj je uporabi u palijativnom liječenju raka dojke u postmenopauzalnih žena, a odobren je i za kemoprevenciju raka dojke u visokorizičnih žena.
Primjenjuje se oralno, i predominatno se izlučuje putem jetara.
Izvor:
Clinical Cancer Research