Otkrivanjem raka dojke u ranijoj fazi bolesti mogućnosti izlječenja su daleko veće. Za postavljanje dijagnoze raka dojke potrebno je učiniti više dijagnostičkih pretraga kao što su fizikalni pregled od strane liječnika, radiološki pregled (mamografija, ultrazvuk, magnetska rezonancija), citološka punkcija, biopsija i laboratorijske pretrage kojima se određuju biološke karakteristike tumora: HER2 receptori, hormonski receptori i potencijal tumora za širenje. Nalazi navedenih pretraga nisu samo bitni za točno utvrđivanje vrste tumora, nego su također i važni prediktivni čimbenici na temelju kojih se planira daljnje liječenje raka dojke.
Pregled dojki
Pregledom dojki želi se ustanoviti postojanje palpabilne tvorbe (kvržice) u dojci, odrediti njezinu veličinu, pomičnost, promjene na koži i slično.
Mamografija
Mamografija je rendgenska pretraga dojki koja se koristi radi preciznijeg utvrđivanja različitih promjena u tkivu dojke te detekciju onih promjena koje zbog svoje neznatne veličine nisu dostupne palpabilnom pregledu.
Biopsija dojke i patohistološki nalaz
Tkivo dojke s uočenim promjenama uzima se za patohistološku analizu kako bi se pod mikroskopom ustanovio pravi karakter promjenjenog područja tj. da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni.
Magnetska rezonancija (MR)
MR je vrsta pretrage kojom se pomoću velikog magneta, radiovalova i računala dobivaju jasne slike ljudskog tijela. U bolesnica s rakom dojke, MR se koristi kako bi se odredilo je li kvržica tj. promijenjeno tkivo dojke dobroćudno ili zloćudno. Ovom pretragom može se smanjiti broj biopsija dojke.
Omega-3 i omega-6 masne kiseline u dodacima ribljeg ulja mogle bi pomoći u zaštiti ljudi od raka, tvrdi nova studija. Naime, sudionici studije s višim razinama omega-3 masnih kiselina imali su niže stope raka debelog crijeva, raka želuca, raka pluća i drugih karcinoma probavnog trakta.
04.11.2024. 15:1304.11.2024. 15:03
| Briefings in Bioinformatics | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Rak dojke najčešća je zloćudna bolest među ženama na Zapadu, s do 10% slučajeva koji se pripisuju genetskim varijantama. Unatoč tome, korijeni mnogih obiteljskih slučajeva ostaju neistraženi, uglavnom zbog složene prirode uključenih genetskih čimbenika.