Vrste epileptičkih napadaja

Epileptički napadaj je vidljiva manifestacija opisanih poremećaja u mozgu. Tijekom napadaja može se javiti grčenje mišića, smetnje osjeta, vida, njuha, sluha, kao i djelomični ili potpuni poremećaj svijesti.

Generalizirani epileptički napadaji

Generalizirani epileptički napadaji karakterizirani su izbijanjem u širokom području mozga, bez lokaliziranog početka, s poremećajem svijesti.

Toničko-klonički oblik ovih napadaja ili grand mal karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. Bolesnik grčevito diše, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi svijest. Ovo je najdramatičniji oblik svih epileptičkih napadaja.

Apsans (mali napadaj) se najčešće javlja u dječjoj dobi, a karakterizira ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. Bolesnik prekida svoju dotadašnju aktivnost, kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet. Prestaje disati, govoriti, glava mu klone, predmeti ispadnu iz ruke. Ovakvi se napadaji mogu ponavljati i do stotinu puta na dan. Značajno remete koncentraciju i učenje djeteta.

Parcijalni epileptički napadaji

Parcijalni epileptički napadaji započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti na cijeli mozak. Mogu biti jednostavni kod kojih je svijest u potpunosti očuvana i kompleksni kod kojih dolazi do poremećaja svijesti.

Jednostavni parcijalni napadaji ovisit će o lokalizaciji epileptičkog žarišta u mozgu. Tako će se oštećenje motoričkog dijela mozga manifestirati grčenjem zahvaćenih mišića, a oštećenje senzornog dijela različitim osjetnim senzacijama (vidne, njušne, slušne halucinacije, osjećaj utrnulosti i mravinjanja). Moguće su i kombinacije (senzomotorni napadaji).

Kompleksni parcijalni napadaji najčešći su u odraslih i najteže se kontroliraju terapijom. Često započinju karakterističnim predosjećajem (aurom), nakon čega slijedi poremećaj svijesti. Ovakvi napadaji traju obično kraće od 3 minute. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni, ali gube kontakt s okolinom. Česti su automatizmi poput različitih grimasa, žvakanja, mljackanja, pucketanja prstima, ponavljanja riječi, hodanja, pa čak i svlačenja. Bolesnici nisu svijesni svog ponašanja, nakon napada često su pospani, zbunjeni i žale se na glavobolju.

Specijalni epileptički sindromi

Neki od ovih sindroma su:

Lennox-Gastaut sindrom predstavlja jedan od najtežih oblika epilepsije. Obično se javlja već u ranoj dječjoj dobi uz mentalnu retardaciju. Napadaji su miješanog tipa (izmijenjuju se tonički, toničko-klonički, miokloni i atonički napadaji). Javljaju se i tijekom dana i noću. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajuć.

Juvenilna mioklona epilepsija često je neprepoznata i vjerojatno je najčešći oblik idiopatske generalizirane epilepsije. Javlja se obično u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki zdravog djeteta. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja koji se javljaju nekoliko sati nakon buđenja i zahvaćaju obično samo gornje, a rijetko donje ekstremitete. Ovaj obik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje, obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju.

Infantilni spazmi su iznenadni kratki napadaji koje karakterizira tipični spazam struka, ekstremiteta i vrata. Obično se opisuju kao dio tzv. West sindroma kojeg osim infantilnih spazama karakteriziraju i hipsaritmije u EEG-u te teška encefalopatija sa psihomotornom retardacijom. Javlja se već u prvoj godini života kao posljedica cerebralnih malformacija, perinatalnog oštećenja mozga, postnatalnog moždanog inzulta ili iz nepoznatog razloga (idiopatski).

Atonički napadaji karaketrizirani su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela.

Epileptički status

Epileptički status (Status epilepticus) je trajanje epileptičkog napadaja dulje od pola sata ili dugotrajni, učestali, kratki napadaji. Važnost epileptičkog statusa je u tome što može ugroziti život i što uvijek, u određenoj mjeri, oštećuje mozak.