Epilepsija u starijoj dobi

Epilepsija je kronična neurološka bolest koja primarno pogađa djecu ispod 9 godina starosti i starije osobe iznad 65 godina. Incidencija epilepsije je u osoba iznad 75 godina veća nego u djece ispod 10 godina. Unatoč visokoj incidenciji, epilepsija u osoba starije dobi još uvijek je slabo dijagnosticirana.

Iako razlog pojave epilepsije u starijoj dobi nije u potpunosti razjašnjen, najčešće se kao uzroci navode cerebrovaskularne bolesti, tumori mozga te degenerativne bolesti (Alzheimerova bolest). U općoj starijoj populaciji 32% epilepsija javlja se zbog moždanog udara, 14% zbog tumora, a u 25% bolesnika uzrok nije poznat.

Sam proces starenja ima epileptogeni učinak na neurone mozga izazivajući najčešće pojavu parcijalnih epileptičkih napadaja. 50% svih novootkrivenih epilepsija u starijoj dobi su upravo parcijalne epilepsije, dok se generalizirani napadaji rijetko dijagnosticiraju u bolesnika starijih od 25-30 godina.

Farmakoterapija epilepsija starije dobi je složena zbog, starenjem izazvanih promjena u farmakokinetici i farmakodinamici antiepileptičkih lijekova, kao i zbog potencijalnih interakcija lijekova. Općenito, izbor lijekova i njihovo doziranje značajno je kompliciraniji zbog često smanjene jetrene, bubrežne i srčane funkcije u starijih bolesnika kao i zbog prisustva brojnih pratećih bolesti. Stariji bolesnici isto tako imaju različite stupnjeve pogoršanja spoznajnih funkcija, motoričke i/ili senzorne funkcije što ih čini posebno osjetljivim prema nuspojavama antiepileptičkih lijekova usmjerenim na središnji živčani sustav. Potrebno je pažljivo titrirati dozu antiepileptičkog lijeka i redovito pratiti njegove koncentracije u serumu kako bi bili sigurni da se kreću u terapijskim okvirima. Osim toga, posebnu pažnju treba usmjeriti na ostale lijekove koje koriste starije osobe, a prvenstveno se misli na različite antihipertenzive i druge lijekove za kardiovaskularne bolesti, antiinfektive i sl., obzirom da oni mogu imati utjecaj na metabolizam antiepileptičkih lijekova mijenjajući njihovu učinkovitost i pojavnost neželjenih učinaka.

Iako se u terapiji epilepsija starije dobi uglavnom još uvijek koriste antiepileptički lijekovi starije generacije, danas se sve više preporuča primjena nove generacije antiepileptičkih lijekova zbog podjednake učinkovitosti, ali sa značajno manje prisutnim nuspojavama. Tu se prvenstveno misli na očuvanje spoznajnih i motoričkih funkcija kod starijih bolesnika te kvalitetu života.