Riječ epilepsija potječe od grčke riječi koja označava napadaj ili obuzetost. Epilepsija se prvi puta spominje još u drevnom Babilonu. Stari su je Grci smatrali "svetom bolešću" i nadprirodnim fenomenom. U kasnijim civilizacijskim kulturama uglavnom je povezivana s demonima i mistificirana zbog svoje dramatične kliničke slike. Smatralo se da su ljudi koji boluju od epilepsije opsjednuti zlim duhovima i vrazima. 1875. godine engleski je neurolog John Hughlings Jackson opisao epilepsiju kao poremećaj živčanog sustava koji nastaje zbog pretjeranog izbijanja moždanog živčanog tkiva prema mišićima. Ova se definicija i danas koristi.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Rezultati nove studije pokazali su da su stariji pacijenti imali 30 posto veće izglede za prijelom kuka unutar dva mjeseca nakon što su dobili gabapentinoidni lijek.
Nedavno objavljena studija otkriva zajedničke genetske varijante i uzročnu vezu između dva poremećaja, bipolarnog poremećaja tipa I i epilepsije, otvarajući nove putove za istraživanje i liječenje.
