Izbor antiepileptičkog lijeka ovisit će prvenstveno o vrsti napadaja. Neki lijekovi pokrivaju široki spektar napadaja (npr. i generalizirane i parcijalne napadaje), dok drugi specifično djeluju samo na određeni tip napadaja.
Druga važna činjenica za izbor lijeka su njegove nuspojave. Neki antiepileptički lijekovi mogu izazvati npr. pojačanu dlakavost, izrazito povećanje ili pak smanjenje tjelesne težine, mogu negativno utjecati na spoznajne funkcije bolesnika ili pak mogu izazvati kongenitalne malformacije ako se primjenjuju u trudnoći. Zato pri izboru antiepileptičkog lijeka moramo razmišaljati i o vrsti napadaja i o potencijalnim nuspojavama lijeka i naravno, o samom bolesniku (da li se radi o ženama, muškarcima, djeci ili starijim osobama).
Kod bolesnika koji uz epilepsiju imaju i neke druge bolesti treba voditi računa o mogućim interakcijama antiepileptičkih lijekova s lijekovima koje inače primjenjuju (npr. antihipertenzivi, antibiotici, analgetici, itd.).
Općenito se teži da se epilepsije liječe jednim lijekom kada god je to moguće. Tada se smanjuje rizik od potencijalnih nuspojava i mogućih interakcija među antiepileptičkim lijekovima. No, često puta jednim lijekom se neće moći postići zadovoljavajući učinak, a pogotovo kod refrektornih epilepsija koje općenito loše reagiraju na terapiju. Ponekad će biti potrebno kombinirati dva ili više lijekova da bi se napadaji stavili pod kontrolu.
Primjenom antiepileptičkih lijekova u trudnoći postoji povećani rizik od malformacija ploda. Taj rizik je barem 2 puta veći nego kod majki koje ne uzimaju antiepileptičke lijekove. Isto tako treba znati da nekontrolirana i neliječena epilepsija isto može imati za posljedicu pobačaje u ranoj trudnoći, prijevremeni porod ili malformacije ploda. Gubitak kisika zbog epileptičkog napadaja ili ozljeda zbog pada trudnice može biti pogubna za plod. Najveći rizik od primjene antiepileptičkih lijekova u trudnoći proizlazi iz njihovog utjecaja na razvoj živčanog sustava ploda. Zbog svega navedenog sve žene s epilepsijom trebaju pažljivo planirati svoju trudnoću. U to trebaju biti uključeni ginekolog, neurolog te liječnik primarne zdravstvene zaštite. Svi antiepileptički lijekovi nisu jednako sigurni u trudnoći. Za neke je dokazana puno veća teratogenost što ima za posljedicu malformacije ploda. Zato prije trudnoće treba procijeniti da li treba nastaviti terapiju, koji lijek odabrati i u kojoj dozi kako bi se rizik sveo na minimum. Preporuča se primjena folne kiseline barem 3 mjeseca prije trudnoće u dozi od 5 mg/dan, a tijekom posljednjeg mjeseca potrebno je uzimati i vitamin K. Postoje dokazi da uzimanje folne kiseline smanjuje rizik od pojave defekta pri razvoju neuralne cijevi ploda (spina bifida). Kod trudnica potrebne su češće kontrole, a potrebno je i redovito određivati koncentracije antiepileptičkih lijekova u krvi.
Osobe s epilepsijom mogu voditi normalan spolni život. Posebnu pažnju treba posvetiti kontracepcijskim metodama i mogućem začeću. Ako se koristi oralna kontracepcija, ona treba biti prilagođena izboru antiepileptičkog lijeka jer mnogi antiepileptički lijekovi mogu smanjiti učinkovitost kontracepcije. U svakom slučaju, pri odluci o vrsti kontracepcije treba se savjetovati sa svojim neurologom i ginekologom.
Sama epilepsija se starenjem ne pogoršava. Intenzitet i frekvencija epileptičkih napadaja u starijoj dobi može biti i manji zbog smanjene podražljivosti živčanih stanica u starijih osoba. No, pojava epilepsija u starijoj dobi je česta kao posljedica oštećenja mozga. U osoba starijih od 75 godina epilepsije se javljaju i češće nego u djece ispod 10 godina. Najčešći uzroci tome su cerebrovaskularne bolesti (moždani inzult), tumori mozga i degenerativne bolesti (Alzheimerova bolest). Najčešći oblik napadaja su parcijalni napadaji koji se mogu uspješno liječiti.
Epilepsije koje se javljaju u ranoj dječjoj dobi i same po sebi teško reagiraju na terapiju, obično za posljedicu imaju i određeni stupanj smanjenja mentalnih sposobnosti, a neke, na žalost, i tešku mentalnu retardaciju. Poznato je da neki barbituratni pripravci ako se primjenjuju duže vrijeme i u visokim dozama mogu izazvati slabljenje intelektualnih sposobnosti i usporenje psihomotornih reakcija. Danas se zna da neki antiepileptički lijekovi imaju nepovoljan učinak na spoznajne funkcije bolesnika, a postoje i oni koji imaju povoljan učinak. Stoga se pri odabiru lijeka treba voditi računa i o njegovom utjecaju na spoznajne funkcije. Različite smetnje ponašanja poput hiperaktivnosti, teškog održavanja pažnje, nezainteresiranosti i emocionalne nestabilnosti često se javljaju u djece i adolescenata s epilepsijom. U takve djece često je otežana socijalizacija u društvu, pa u takvim situacijama uz adekvatnu farmakoterapiju potrebno je i aktivno uključivanje roditelja, nastavnika, pa i psihologa.
U Hrvatskoj, prema važećim propisima, vozačku dozvolu za A i B kategoriju osoba s epilepsijom može dobiti samo ako se napadaji ne pojavljuju 2 godine nakon prestanka uzimanja terapije. Ovaj propis je donesen prije više od 20 godina pa je pokrenuta inicijativa da se liberalizira.
Bavljenje sportom je svakako preporučljivo u bolesnika s epilepsijom. Prilikom odabira sportskih aktivnosti potrebno je savjetovati se sa svojim specijalistom neurologom kako bi bio u skladu s osobnim afinitetima i realnim mogućnostima svakog bolesnika ponaosob. Bavljenje sportom svakako prodonosi bolji općem zdravstvenom stanju, jača samopouzdanje i povoljno djeluje na stres.
Djeca s epilepsijom u većini slučajeva mogu normalno pohađati vrtić i školu i svladavati uobičajene nastavne programe. Potrebno je upoznati nastavnike da dijete boluje od epilepsije kako bi u slučaju potrebe mogli pravilno postupiti. Manji broj djece s težim oblicima epilepsije zbog neurorazvojnih poteškoća zahtijeva posebne, prilagođene programe školovanja u specijaliziranim ustanovama za djecu s posebnim potrebama.
Uživanje velikih količina alkohola može izazvati epileptički napadaj. Isto tako, napadaj se može javiti ujutro kada razina alkohola značajno padne nakon noći u kojoj je pretjerano konzumiran. Općenito treba naglasiti činjenicu da alkohol i epilepsija ne idu zajedno. To znači da se konzumacija alkohola u bolesnika s epilepsijom ne preporuča, čak niti u najmanjim količinama. Poznato je da u nekih bolesnika i najmanja količina alkohola može pojačati sedativni učinak nekih antiepileptičkih lijekova. Što se pušenja tiče, nema dokaza da bi ono moglo izazvati epileptičke napadaje, no, obzirom da je pušenje uzrok mnogih drugih bolesti, moglo bi nepovoljno djelovati i na epilepsiju. Uživanje droga je najstrože zabranjeno jer dokazano može izazvati epileptičke napadaje čak i kod osoba koje inače ne boluju od epilepsije.
Ako ste zaboravili popiti svoj lijek na vrijeme, učinite to odmah. Ako je prošlo i više vremena, bez obzira na to, uzmite lijek bez preskakanja zaboravljene doze. Pokušajte biti redoviti i nikako nemojte sami preskakati doze ili prekidati liječenje.
Poznato je da se pravilnom i redovitom terapijom u 2/3 bolesnika epilepsija može uspješno liječiti, odnosno da ti bolesnici mogu normalno živjeti bez napadaja. Osim medikamentozne terapije, danas se sve češće koriste i kirurške metode koje mogu značajno povećati broj uspješno liječenih bolesnika.
Liječenje se obično može prekinuti ako je prošlo 2-5 godina bez napadaja i ako je EEG nalaz uredan. Prekidanje liječenja mora biti isključivo u dogovoru sa specijalistom neurologom – epileptologom. I nakon prekida terapije potrebne su redovite kontrole.
Hormonalne promjene imaju značajan utjecaj na epilepsiju u žena. Ako se epilepsija javila u ranom djetinjstvu, ulazak u pubertet će imati za posljedicu promjene u frekvenciji, ali i obliku epileptičkih napadaja. U nekih žena pojava epileptičkih napadaja usko je povezana s menstrualnim ciklusom i napadaji se javljaju uvijek u vrijeme menstruacije.
Spavanje ima vrlo značajan utjecaj na pojavu epileptičkih napadaja. Neprospavana noć može biti uzrok za pojavu napadaja. Neki epileptički napadaji se mogu javiti samo tijekom sna. Najveći broj novodijagnosticiranih epilepsija se javlja nakon neprospavane noći. Potrebno je redovito i kvalitetno spavanje od minimalno 8 sati. Izgubljeni sati sna ne mogu se kasnije nadoknaditi. Zbog toga, rad u smjenama nije poželjan u bolesnika s epilepsijom.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Rezultati nove studije pokazali su da su stariji pacijenti imali 30 posto veće izglede za prijelom kuka unutar dva mjeseca nakon što su dobili gabapentinoidni lijek.
Nedavno objavljena studija otkriva zajedničke genetske varijante i uzročnu vezu između dva poremećaja, bipolarnog poremećaja tipa I i epilepsije, otvarajući nove putove za istraživanje i liječenje.
