Tihi limfocitni tireoiditis je subakutna autoimuna bolest koja se najčešće javlja u žena u postpartalnom razdoblju i to u 5 do 10% postpartalnih žena.
Odlikuje se različitim stupnjem povećanja štitne žlijezde bez bolne osjetljivosti te fazom privremene hipertireoze od nekoliko tjedana nakon koje dolazi do hipotireoze zbog potrošenih rezerva hormona štitnjače, no obično se na koncu bolesnik oporavlja i postaje eutireozan.
Hipertireoidna faza može biti kratka ili ostati neopažena, no kod mnogih žena se dijagnoza postavlja kada postanu hipotireoidne, ponekad i trajno.
Obzirom da je tihi limfocitni tireoiditis bolest koja spontano prolazi i traje nekoliko mjeseci liječenje je konzervativno, npr. beta-blokator tijekom faze hipertireoze.
Antitireoidini lijekovi, kirurško liječenje i liječenje radioaktivnim jodom su kontraindicirani.
U prolaznoj fazi hipotireoze može biti potrebno nadomjesno liječenje hormonima štitne žlijezde. U većine se bolesnika funkcija štitnjače oporavlja, premda neki bolesnici ostaju trajno hipotireoidni te se zato funkcija štitnjače kontrolira za 6 do 12 mjeseci.
Tihi limfocitni tireoiditis će se gotovo uvijek javljati i nakon slijedećih trudnoća.
Subakutni tireoiditis (granulomatozni tireoiditis ili tireoiditis orijaških stanica ili de Quervainov tireoiditis) je akutna upalna bolest štitne žlijezde vjerojatno uzrokovana virusom, a u anamnezi se često navodi virusna infekcija gornjeg respiracijskog trakta.
Klinička slika uključuje nagli nastup "grlobolje" (ustvari bol u vratu) s progresivnom osjetljivošću vrata i blago povišenom temperaturom (37,8° do 38,3° C). Bol na vratu seli se karakteristično s jedne na drugu stranu, ali može se zadržati i u jednom području te širiti u donju čeljust i uši. Pogoršava se gutanje ili okretanjem glave.
Hipertireoza je česta u ranoj fazi bolesti jer se hormoni oslobađaju iz razorenih folikula. Također se može javiti umor i prostracija kakva se ne vidi u drugih bolesti štitne žlijezde. Pri fizikalnom pregledu štitnjača je asimetrično povećana, čvrsta i bolno osjetljiva.
Subakutni tireoiditis obično spontano prolazi za nekoliko mjeseci. Povremeno se ponovno javlja, a može izazvati trajnu hipotireozu kod opsežne destrukcije folikula.
Liječenje se sastoji u primjeni visokih doza acetilsalicilne kiseline ili nesteroidnih antireumatika. U težim i dugotrajnim slučajevima preporučuje se primjena kortikosteroida.
Liječenje treba prekinuti kada se akumulacija radiojoda vrati na normalu ili kada postigne više vrijednosti.
Hashimotov tireoiditis (kronični limfocitni tireoiditis ili Hashimotova struma ili autoimuni tireoiditis) predstavlja kroničnu upalu štitne žlijezde s limfocitnom infiltracijom žlijezde koja je uzrokovana autoimunim čimbenicima te je jedan od najčešćih uzroka primarne hipotireoze.
Češći je u žena nego u muškaraca (8:1), a učestalost se povećava s dobi. Obiteljska anamneza bolesti štitne žlijezde je česta, a učestalost je veća u bolesnika s kromosomskim bolestima kao što su Turnerov, Downov ili Klinefelterov sindrom.
Bolesnici se žale na bezbolno povećanje štitne žlijezde i osjećaj pritiska u vratu. Pri pregledu se otkriva neosjetljiva guša koja može biti glatka ili čvorasta, tvrda i čvrsto elastična za razliku od konzistencije normalne štinjače. Pri prvom pregledu mnogi bolesnici imaju hipotireozu.
Istodobno mogu postojati i druge autoimune endokrine bolesti poput npr. Addisonove bolesti. Schmidtov sindrom je Addisonova bolest zajedno s hipotireozom zbog Hashimotova tireoiditisa.
Hashimotov tireoiditis zahtjeva doživotnu nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače zbog smanjivanja guše i liječenja hipotireoze. Ponekad je hipotireoza prolazna.
Zadnja izmjena: 30.04.2024.
Levotiroksin, drugi najčešće propisivani lijek među starijim odraslim osobama u SAD-u, mogao bi biti povezan s gubitkom koštane mase, ukazuju rezultati nove studije.
Nova studija pokazala je da je anti-PD-L1 imunoterapija u kombinaciji s ciljanom terapijom usmjerenom na mutacije produžila ukupno preživljenje kod pacijenata s anaplastičnim karcinomom štitnjače.
