Eutireoidna guša (netoksična difuzna ili netoksična nodozna guša) je najčešći uzrok povećanja štitne žlijezde, a češće se otkriva u pubertetu, u trudnoći ili u vrijeme menopauze. Brojni drugi uzroci su intrinzični defekti stvaranja hormona štitnjače, a u nerazvijenim zemljama s manjkom joda ingestija hrane s antitireoidnim tvarima koje inhibiraju sintezu hormona štitnjače. Mnogi lijekovi također mogu smanjiti sintezu hormona štitne žlijezde.
Za eutireoidnu gušu je karakteristično povećanje štitne žlijezde bez kliničkih i laboratorijskih znakova poremećene funkcije štitne žlijezde, osim ako etiologija nije manjak joda (endemska guša).
U ranijem stadiju dijagnoza se postavlja nalazom mekane simetrične glatke guše, dok kasnije može doći do razvoja multiplih čvorova i cista.
U endemskoj guši TSH u serumu može biti blago povišen, T4 u serumu je nisko-normalan, dok je T3 normalan ili blago povišen.
U područjima s nedostatnim unosom joda, jodiranje soli, oralna ili intramuskularna primjena jodiranog ulja jednom godišnje, te jodiranje vode, ljetine ili krme uklanja gušu uzrokovanu manjkom joda. Lijekove i hranu koji mogu uzrokovati nastanak guše treba izbjegavati.
Supresija hipotalamo-hipofizne osovine hormonima štitnjače sprječit će TSH stimulaciju koja ima glavnu ulogu u stvaranju guše.
Za mlađe osobe korisne su pune TSH supresive doze L-tiroksina, dok je L-tiroksin kontraindiciran u starijih osoba s netoksičnom nodularnom gušom.
Velike guše je ponekad potrebno liječiti kirurški ili s 131I kako bi se sprječile smetnje disanja i gutanja.
Zadnja izmjena: 30.04.2024.
Levotiroksin, drugi najčešće propisivani lijek među starijim odraslim osobama u SAD-u, mogao bi biti povezan s gubitkom koštane mase, ukazuju rezultati nove studije.
Nova studija pokazala je da je anti-PD-L1 imunoterapija u kombinaciji s ciljanom terapijom usmjerenom na mutacije produžila ukupno preživljenje kod pacijenata s anaplastičnim karcinomom štitnjače.
