Simptomi srčanog udara (infarkta miokarda)

Tipične tegobe koje se javljaju kod srčanog udara (infarkta miokarda) su snažna bol u prsima, moguće sa širenjem u donju čeljust i/ili lijevu ili obje ruke, leđa, praćena znojenjem, bljedilom i općim lošim stanjem, osjećajem bliske smrti. Tegobe traju više od 10-20 minuta i mogu varirati u svojoj jačini.

Međutim, u vrlo značajnom broju slučajeva, postoje velika odstupanja od ovih tipičnih smetnji. Tako na primjer srčani udar (infarkt miokarda) može početi s puno blažim osjećajem nelagode u prsima, stezanjem, osjećajem nedostatka zraka, što može potrajati s varijacijama i do nekoliko sati, pa čak i dana, prije nego što se osoba zaputi u hitnu službu. Nadalje, tzv. atipične slike su posebno česte kod osoba sa šećernom bolešću, starijih osoba i žena.

Prvi znak srčanog udara (infarkta miokarda), posebice onog koji zahvaća donju stijenku srca, može biti i mučnina i povraćanje. Kod teškog, velikog srčanog udara (infarkta miokarda) može doći do zatajivanja pumpne funkcije srca (s teškom zaduhom, gušenjem, padom krvnog tlaka, ubrzanim radom srca), dok se kod nekih srčanih udara javljaju vrlo ozbiljni poremećaji u srčanom ritmu (treperenje klijetki, fibrilacija ventrikula), koji mogu biti uzrokom iznenadne srčane smrti.

Poznavanje tegoba koje mogu upućivati na srčani udar (infarkt miokarda) vrlo je važno zbog dva osnovna razloga, brzini početka liječenja i činjenici da velik broj osoba prekasno dolazi u hitnu službu upravo zato što nisu prepoznali razvoj srčanog udara (infarkta miokarda).

Naime, uspjeh liječenja znatno ovisi o brzini početka liječenja (terapija se sastoji u otvaranju zatvorene koronarne arterije). Što se brže otvori arterija koja je odgovorna za srčani udar (infarkt miokarda), to će oštećenje srčanog mišića biti manje i samim time prognoza tog bolesnika (kako akutna, u samoj fazi srčanog udara, tako i ona kronična, koja se odnosi na skraćenje očekivanog trajanja života zbog eventualno značajnog oštećenja pumpne funkcije srca uslijed velikog ožiljka koji nastaje kao posljedica srčanog udara).

S druge strane, budući da jedan velik broj osoba ne prepoznaje da se radi o srčanom udaru (infarktu miokarda), dolaze kasno u hitnu službu, zbog čega postupak liječenja započinje s velikom odgodom, pa su i rezultati terapije znatno lošiji nego u prvih nekoliko sati od početka tegoba. Vrijeme je toliko važno da kardiolozi govore o "zlatnom" prvom satu, budući da je uspjeh liječenja najbolji ukoliko je moguće zatvorenu arteriju otvoriti već unutar sat vremena od početka boli.