Spolno prenosive bolesti imaju značajan negativan utjecaj na spolno i reproduktivno zdravlje. Za više od 30 patogena zna se da se prenose spolnim putem. Njih osam uzrokuje najčešće spolno prenosive bolesti, od kojih su četiri izlječive (gonoreja, sifilis, trihomonijaza i infekcija Chlamydiom trachomatis), a četiri neizlječive (infekcije uzrokovane virusom humane imunodificijencije (HIV), humanim papilomavirusom (HPV), herpes simplex virusom (HSV) i hepatitis B virusom (HBV)).
U bakterijske spolno prenosive bolesti spadaju sifilis, gonoreja, čankroid, lymphogranuloma venerum, granuloma inguinale i sindromi uzrokovani infekcijama klamidijom, mikoplazmom i ureaplazmom.
Virusne spolno prenosive bolesti su genitalne i anorektalne bradavice, genitalni herpes, molluscum contagiosum i infekcija HIV-om.
U parazitske infestacije koje se mogu prenijeti spolnim putem spadaju trihomonijaza, svrab (uzročnik šugarac), stidna ušljivost (pediculosis pubis), amebijaza i giardijaza.
Spolnim putem se mogu prenijeti i mnoge druge infekcije koje se ne smatraju primarno spolno prenosivim poput kandidijaze, salmoneloze, šigeloze, infekcije Campylobacterom, hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C, te infekcija citomegalovirusom.
Budući da pri spolnom odnosu dolazi do bliskog dodira kože i sluznica spolnih organa, usne šupljine i rektuma, uzročnici se među ljudima lako šire.
Prevencija spolno prenosivih bolesti vrlo je važna i s njom treba započeti što ranije, u školama, u vidu edukacije mladih ljudi o uzročnicima spolno prenosivih bolesti i bolestima koje oni uzrokuju, o načinima prijenosa kao i o odgovarajućoj zaštiti od moguće infekcije.
Najučinkovitija mjera za sprječavanje spolno prenosivih bolesti je suzdržavanje od spolnih odnosa, no ona baš i nije realna. Pravilan izbor partnera smanjuje rizik od infekcije na najmanju moguću mjeru. Veza između partnera mora biti stabilna, temeljena na ljubavi i povjerenju, te svakako monogamna.
Primjena kondoma može pružati zadovoljavajuću zaštititu od većine uzročnika, te se u većoj mjeri može smanjiti i opasnost od HIV-infekcije. No, za viruse koji se prenose direktnim kontaktom kože sa kožom (poput virusa herpes simplex (HSV) ili HPV-a), zaštita s kondomom neće biti dovoljna, ako žarište infekcije nije njime pokriveno. Spermicidi također mogu imati važnu ulogu u inaktiviranju pojedinih uzročnika infekcije, a time i u zaštiti od spolno prenosivih bolesti. Svakako treba reći da kondom također predstavlja i dobru zaštitu od neželjene trudnoće.
Infekcije hepatitis B virusom (HBV) i nekim tipovima humanog papilomavirusa (HPV) mogu se spriječiti cijepljenjem.
O najčešćim spolno prenosivim infekcijama možete saznati u daljnjem tekstu.
Čankroid
Čankroid je infekcija kože ili sluznice spolovila koju uzrokuje Haemophilus ducreyi, a očituje se bolnim vrijedovima i gnojenjem preponskih limfnih čvorova. Dijagnoza se obično postavlja klinički zbog poteškoća prilikom uzgoja uzročnika. Liječi se antibioticima, makrolidima ili ceftriaksonom ili ciprofloksacinom.
Infekcija klamidijama, mikoplazmom i ureaplazmom
Negonokokni spolnoprenosivi uretritis, cervicitis, proktitis i faringitis uzrokuju ponajprije klamidije, a rijetko mikoplazme i ureaplazme. Klamidija može također uzrokovati salpingitis, epididimitis, perihepatitis, novorođenački konjunktivitis i dojenačku pneumoniju.
Neliječeni klamidijski salpingitis može postati kroničan, izazivajući vrlo malo simptoma, no dovodeći do teških posljedica. Dijagnoza se postavlja na osnovi izolacije uzročnika iz kulture, imunopretragama na antigene ili genetičkim pretragama. Liječi se jednom dozom azitromicina ili tjedan dana ofloksacinom, levofloksacinom, eritromicinom ili tetraciklinom.
Genitalne bradavice
Genitalne bradavice (Condylomata acuminata) su hiperplastične promjene, ponekad na peteljci, koje se nalaze na koži i sluznici spolovila, a uzrokuju ih humani papilomavirusi (HPV). Neki tipovi HPV-a uzrokuju ravne endocervikalne ili anogenitalne promjene koje su prekancerozne. Dijagnoza se postavlja klinički, a postoji više načina liječenja. Genitalne bradavice u u imunokompetentnih osoba mogu se povući i bez liječenja, dok u bolesnika sa smanjenom staničnom imunošću traju i šire se.
Gonoreja
Gonoreju uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae. Tipično zaražava epitel uretre, cerviksa, rektuma, farinksa ili očiju, uzrokujući nadražaj i gnojni iscjedak. Rijetko može doći od rasapa u kožu i zglobove. Dijagnoza se postavlja izolacijom iz kulture ili genetičkim pretragama. Može se primjeniti nekoliko načina antibiotskog liječenja (oralnih ili parenteralnih).
Granuloma inguinale
Granuloma inguinale je progresivna infekcija kože spolovila uzrokovana s Calymmatobacterium granulomatis. Kožne promjene su tamnocrvene, izdignute i često ulcerirane. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih i mikroskopskih nalaza. Liječi se antibioticima, obično tetraciklinima, makrolidima ili trimetoprim-sulfametoksazolom.
Lymphogranuloma venereum
Lymphogranuloma venereum je bolest koju uzrokuju serotipovi (L1-L3) Chlamydie trachomatis, a očituje se prolaznim promjenama na koži nakon kojih nastaje gnojni limfadenitis i ilimfangitis. Isto tako, može doći do začepljenja limfnih žila, stvaranja fistula i proktitisa. Dijagnoza se često postavlja klinički, no obično se može potvrditi serološkim ili imunofluorescentnim pretragama. Liječi se 21 dan tetraciklinom ili eritromicinom.
Spolne infekcije crijeva
Različite bakterije (Shigella, Campylobacter ili Salmonella), virusi (hepatitis A, B i C) i paraziti (Giardia ili amebijaza) se prenose spolnim putem, osobito fekalno-oralno. Premda bakterije mogu uzrokovati proktitis ili postojati istovremeno s njime, one obično izazivaju simptome (proljev, vrćicu, napuhanost, mučninu, bol u trbuhu) koji ukazuju na zahvaćenost proksimalnih djelova probavnog sustava. Višestruke koinfekcije su osobito česte u osoba s brojnim spolnim partnerima. Svi ovi uzročnici mogu izazvati i asimptomatske infekcije, a u pravilu se pojavljuju s Entamoebom dispar, koja je česta u homoseksualnih muškaraca zapadnim zemljama
Sifilis
Sifilis je sistemska bolest koju uzrokuje Treponema pallidum, a ima 3 klinička stadija i dugogodišnju latenciju. Uobičajeni simptomi su vrijedovi spolovila, promjene na koži, meningitis, zahvaćenje aorte i neurološki sindromi. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama i dodatnim ispitivanjima odabranim na osnovi stadija bolesti. Lijek izbora je penicilin.
Trihomonijaza
Trihomonijaza je infekcija rodnice ili muškog spolnog sustava koju uzrokuje Trichomonas vaginalis. Infekcija može biti asimptomatska ili može izazvati uretritis, kolpitis ili ponekad i cistitis, epididimitis ili prostatitis. Dijagnoza se postavlja mikroskopskom pretragom vaginalnih ili prostatičnih sekreta ili uzgojem u kulturi brisa uretre. Bolesnici i njihovi spolni partneri se liječe metronidazolom.
Zadnja izmjena: 25.08.2014.