Žučni mjehur je kruškolika vrećica duga 8 do 12 cm, 4 do 5 cm široka, volumena 30 do 50 ml, priljubljena uz donju ploštinu jetre, a služi kao spremište koncentrirane žuči između razdoblja probave.
Žuč je vodena otopina žučnih kiselina, bilirubina, kolesterola, fosfolipida i elektrolita koji se stvara u jetri. Kolesterol je sam netopljiv u vodi, ali postaje topljiv u micelama s fosfolipidima, ponajprije s lecitinom, te žučnim kiselinama koje omogućuju njegovo izlučivanje putem žuči. Poremećen omjer pojedinih sastojaka žuči pogoduje nastanku žučnih kamenaca.
Osim u probavi te apsorpciji masti i vitamina topljivih u mastima (A, D, E i K), žuč ima i druge važne funkcije. Žučne kiseline potiču izlučivanje vode u debelom crijevu i tako pomažu čišćenje crijeva, putem žuči izlučuje se bilirubin koji nastaje kao razgradni produkt hema od istrošenih eritrocita, a također brojni lijekovi te endogeni spojevi se na taj način odstranjuju iz organizma.
Rak žučnog mjehura je rijedak tumor. Pojavljuje se najčešće u dobi nakon 65. godine života, češće u žena (4:1) i većinom u bolesnika s prisutnim kamencima u žučnom mjehuru.
Ukoliko se rak žučnog mjehura otkrije u najranijem stadiju, šanse za izlječenje su dobre, no većina tih tumora otkrije se u vrlo kasnom stadiju te su prognoze često loše.
Rak žučnog mjehura je teško dijagnosticirati jer obično nema znakova i simptoma. Također, budući da se radi o organu koji je prilično sakriven, rak žučnog mjehura često raste bez da bude otkriven.
Histološki, najčešće je riječ o adenokarcinomu koji se brzo širi izravnom invazijom jetre transperitonealnim, limfatičnim i venskim presadnicama.
Zadnja izmjena: 23.08.2019.
Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da su osobe koje su svakodnevno prakticirale tjelesnu aktivnost laganog i umjerenog do jakog intenziteta, imale manji rizik od raka nego pojedinci koji su više sjedili.
Znanstvenici su otkrili mehanizam pomoću kojeg acetilsalicilatna kiselina može smanjiti metastaze nekih vrsta raka stimulirajući imunološki sustav. Smatra se, da bi ovo otkriće moglo dovesti do ciljane upotrebe acetilsalicilatne kiseline za sprječavanje širenja osjetljivih tipova raka te do razvoja učinkovitijih lijekova za sprječavanje metastaza raka.
