Moždani udar je hitno stanje i zahtijeva hitan prijevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi.
Što se ranije započne s liječenjem moždanog udara, to bolje. Naime najveća oštećenja mozga usljed moždanog udara često se događaju unutar prvih nekoliko sati.
Za liječenje ishemijskog moždanog udara primjenjuje se antitrombotska terapija koja uključuje korištenje aktivatora tkivnog plazminigena (tPA), trombolizu in situ, antikoagulante i antiagregacijske lijekove.
Rekombinantni tPA koristi se kod bolesnika s auktnim ishemičnim moždanim udarom samo unutar prva 3 sata od nastanka simptoma i to u bolesnika koji nemaju kontraidikacije za primjenu tPA.
Obzirom da većina bolesnika nisu kandidati za trombolizu, u tim slučajevima potrebno je započeti antiagregatnu terapiju acetilsalicilnom kiselinom.
Antikoagulantni lijekovi i antiagregacijski lijekovi se ne daju u prvih 24 sata po primjeni tPA.
Tromboliza in situ (angiografski navođena tromboliza) može se ponekad koristiti kod opsežnih moždanih udara 3 do 6 sati po nastanku prvih simptoma.
Antikoagulantna terapija heparinom ili niskomolekularnim heparinom koristi se kod moždanih udara uzrokovanih moždanom venskom trombozom, embolijama uzrokovanim fibrilacijom atrija, te ukoliko trombotički uzrokovan moždani udar napreduje bez obzira na primjenu antiagegacijske terapije i ukoliko se ne može liječiti na drugi način. Varfarin se uvodi istodobno. Prije davanja antikoagulantne terapije, CT mora isključiti moždano krvarenje.
Liječenje hemoragijskog moždanog udara uključuje napore za kontrolu krvarenja, smanjenje tlaka u mozgu, i stabiliziranje vitalnih znakova, osobito krvnog tlaka. Ukoliko je moždano krvarenje posljedica rupture moždane aneurizme nužan je kirurški zahvat. Jednako tako u slučaju većeg krvarenja i pogoršanja stanja bolesnika, kirurški zahvat je nužan.
Potporna terapija se nastavlja provoditi u razdoblju oporavka. Kontroliranje općih internističkih čimbenika rizika može spriječiti daljnje oštećenje mozga nakon moždanog udara, što vodi boljem ishodu što se tiče gubitka/oporavka tjelesnih funkcija.
Nakon završenog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljelim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije. Program rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka, rehabilitaciju je potrebno započeti što je to ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika. Na taj način postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljelog moždanog udara.
Rezultati novog istraživanja naglašavaju utjecaj stresa na radnom mjestu na zdravlje srca i naglašavaju potrebu za intervencijama u vezi s zdravljem. Naime, visoke razine psihosocijalnog stresa, osobito stresa povezanog s poslom, negativno utječu na kardiovaskularno zdravlje i povećavaju rizik od nepovoljnih ishoda kardiovaskularne bolesti.