Metabolički sindrom je povezan s metabolizmom vašeg tijela, vjerojatno sa stanjem koje se zove otpornost na inzulin. Inzulin je hormon kojeg proizvodi gušterača, a kontrolira količinu šećera u krvotoku.
U normalnim okolnostima probavni sustav razgrađuje hranu koju ste pojeli u šećer (glukozu). Krv nosi glukozu u tjelesna tkiva, a stanice ju koriste kao gorivo. Glukoza ulazi u stanice pomoću inzulina. U osoba s otpornošću na inzulin stanice ne reagiraju normalno na inzulin te glukoza teže ulazi u stanice. Tijelo reagira tako da proizvodi sve više i više inzulina kako bi glukoza prodrla u stanice. Rezultat toga su povišene razine inzulina u krvi. To na kraju može dovesti do šećerne bolesti (dijabetesa), kada tijelo više ne može proizvesti dovoljno inzulina kojim bi održavalo normalnu razinu glukoze u krvi.
Čak ako vaše razine nisu toliko visoke da bi se moglo reći da imate šećernu bolest, povišena razina glukoze može ipak biti opasna. Neki liječnici ovo stanje nazivaju "pred-dijabetes". Povišeni inzulin povećava razine triglicerida i drugih masnoća u krvi. Također utječe i na rad bubrega što dovodi do povišenog krvnog tlaka. Ovi kombinirani učinci otpornosti na inzulin povećavaju rizik od srčane bolesti, moždanog udara, šećerne bolesti i drugih stanja.
Istraživači još uvijek istražuju što izaziva otpornost na inzulin. Tu su vjerojatno uključeni razni genetički čimbenici kao i oni okoliša. Neki ljudi mogu biti genetički podložni otpornosti na inzulin naslijedivši sklonost od svojih roditelja. No najveći "krivci" su debljina i nedovoljna aktivnost.
