Liječenje hemofilije A uključuje zbrinjavanje i normaliziranje hemostaze, zbrinjavanje epizoda akutnog krvarenja, upotrebu faktora koagulacije VIII kao nadomjesne terapije, eradikaciju inhibitora te liječenje i rehabilitaciju pacijenata s oštećenim zglobovima i mišićima.
Liječenje hemofilije A je najbolje provoditi u centru koji omogućuje multidisciplinarni pristup.
Osnovu liječenja predstavlja nadomjesna terapija faktorom VIII, kao profilaktično liječenje ili liječenje na zahtjev u sklopu kućnog liječenja koje pacijenti primjenjuju samostalno.
Hospitalizacija je potrebna kod teških, životno ugrožavajućih epizoda krvarenja ili za pacijente kojima je kućna primjena infuzije nemoguća ili neprihvatljiva.
U slučaju blagih krvarenja razinu aktivnosti faktora potrebno je podići na 30 posto. Kod većih krvarenja u zglobove i mišiće ciljana vrijednost aktivnosti faktora je 50 posto, dok je kod teških i životno ugrožavajućih krvarenja ciljana vrijednost razine aktivnost faktora 80-100 posto.
U idealnim uvjetima terapija bi trebala biti individualno prilagođena svakom pojedinom pacijentu.
Trenutno dostupne terapije za hemofiliju A su:
- plazmatski faktori VIII
- rekombinantni faktori VIII
- rekombinantni faktori VIII s produženim djelovanjem
Kod biranja plazmatskog pripravka najveći utjecaj imaju pročišćenost proizvoda i sigurnost odnosno inaktivacija virusa. Problem s koncentratima niske pročišćenosti je povećana učestalost alergijskih reakcija. Također mogu sadržavati različitu količinu vWF-a (von Willebrand Factor) pa je treba odrediti prije primjene lijeka. Ukoliko pak koncentrat sadrži aktivne faktore II, VII i X, povećava se sklonost pojavi tromboze.
Drugi problem s plazmatskim pripravcima jest inaktivacija virusa. Koristi se ili metoda toplinom ili otapalom i detergentom, koje dovode do inaktivacije hepatitis B virusa (HBV), hepatitis C virusa (HCV) i virusa humane imunodificijencije (HIV), virusa koji se najčešće prenose tim putem. Problem koji još uvijek postoji je nemogućnost inaktivacije priona.
Rekombinantni koncentrati faktora VIII zlatni su standard liječenja hemofilije A te su sigurniji što se tiče prijenosa infekcija u odnosu na plazmatske pripravke. Postoje četiri generacije rekombinantnih koncentrata faktora VIII. Nažalost, rekombinantni koncentrati su zbog svoje cijene manje dostupni pacijentima u zemljama u razvoju.
Također, valja spomenuti da nadomjesna terapija faktorom VIII novije generacije ima poluživot otprilike 1,5 puta veći od osnovnog faktora VIII.
Za pacijente s blažom hemofilijom u liječenju se može koristiti dezmopresin, sintetički analog vazopresina. Dezmopresin se može primjeniti supkutano, intravenski ili kao nazalni sprej. Vrlo je koristan u pacijenata s početnom razinom faktora VIII >10 IU/dL. Jednako tako, u liječenju hemofilije mogu se koristiti i antifibrinolitici poput traneksamične i epsilonaminokaproične kiseline.
Liječenja pacijenata u kojih je došlo do pojave inhibitora faktora VIII posebno je zahtjevno. Sastoji se od liječenja i prevencije akutnih krvarenja, indukcije imunosne tolerancije (pokušaj trajnog odstranjenja ihibitora), desenzitizacije te plazmafereze u krvarenjima opasnima po život.
Liječenje pacijenata s inhibitorima na faktor VIII i akutnim krvarenjem uključuje primjenu aktiviranog rekombinantnog faktora VII (rFVIIa), aktiviranog protrombinskog kompleksa (aPCC), eventualno visokih doza koncentrata faktora VIII, uz moguće dodavanje i antifibrinolitika, doza će ovisiti o tipu odgovora bolesnika. Također postoje i dugotrajni protokoli za eradikaciju inhibitora uz koje bolesnici svakodnevno primaju visoke doze koncentrata faktora.
Što su nadomjesne terapije faktora zgrušavanja i zašto su potrebne?
Zadnja izmjena: 25.05.2024.