Giht ima posebna klinička očitovanja tako da se obično može približno dijagnosticirati anamnezom i fizikalnim pregledom.
Povišena razina urata u serumu (veća od 0,41 mmol/l ili 7 mg/dl) upućuje na dijagnozu, ali je ne potvrđuje. Otprilike 30 posto bolesnika ima normalnu razinu urata u serumu u vrijeme akutnog napadaja.
Stoga se dijagnoza gihta potvrđuje isključivo mikroskopskim pregledom sinovijske tekućine dobivene iz zahvaćenog zgloba pri kojem se nađu soli mokraćne kiseline. Kristali natrijeva urata igličasta su oblika i negativne dvolomnosti pod polarizirajućim mikroskopom. Aspirirana sinovijska tekućina također sadržava velik broj polimorfonuklearnih leukocita.
Isto tako sama hiperuricemija nije ključna za dijagnozu gihta jer se u brojnih hiperuricemičnih bolesnika nikad ne razviju simptomi gihta.
Radiološki pregled može pokazati točkasta oštećenja subhondralne kosti, najčešće u u prvom metatarzofalangealnom zglobu (zglob korijena palca) stopala. Tofi moraju doseći 5 mm u promjeru da bi ih se moglo prikazati rendgenski.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Velika međunarodna studija pokazala je da je giht kronična bolest u kojoj je glavni uzrok genetika, a ne način života oboljelog. Studija povezanosti genoma, analizirala je genetske informacije 2,6 milijuna ljudi.
Pivo ili jabukovača, bijelo vino ili šampanjac i jaka alkoholna pića povezani su s većim rizikom od gihta kod muškaraca i žena, pri čemu je najjača povezanost uočena s pivom i jabukovačom za oba spola, ukazuje nova studija.
