Dijagnosticiranje gihta

Giht ima posebna klinička očitovanja tako da se obično može približno dijagnosticirati anamnezom i fizikalnim pregledom.

Povišena razina urata u serumu (veća od 0,41 mmol/l ili 7 mg/dl) upućuje na dijagnozu, ali je ne potvrđuje. Otprilike 30 posto bolesnika ima normalnu razinu urata u serumu u vrijeme akutnog napadaja.

Stoga se dijagnoza gihta potvrđuje  isključivo mikroskopskim pregledom sinovijske tekućine dobivene iz zahvaćenog zgloba pri kojem se nađu soli mokraćne kiseline. Kristali natrijeva urata igličasta su oblika i negativne dvolomnosti pod polarizirajućim mikroskopom. Aspirirana sinovijska tekućina također sadržava velik broj polimorfonuklearnih leukocita.

Isto tako sama hiperuricemija nije ključna za dijagnozu gihta jer se u brojnih hiperuricemičnih bolesnika nikad ne razviju simptomi gihta.

Radiološki pregled može pokazati točkasta oštećenja subhondralne kosti, najčešće u u prvom metatarzofalangealnom zglobu (zglob korijena palca) stopala. Tofi moraju doseći 5 mm u promjeru da bi ih se moglo prikazati rendgenski.