Što je divertikulitis?

Divertikulitis se ubraja u jednu od najčešćih komplikacija divertikularne bolesti i predstavlja upalu ili infekciju divertikula, koja može dovesti do flegmone stijenke crijeva, upale potrbušnice (peritonitisa), perforacije, stvaranja fistula ili apscesa. Obično zahvaća sigmoidni kolon, a nakon jednog napada divertikulitisa vjerojatnost od ponovne pojave divertikulitisa u jednoj godini iznosi 3 posto.

Divertikulitis se javlja u 10 do 25 posto osoba s divertikularnom bolesti. Divertikul predstavlja patološko, uglavnom stečeno, vrećasto izbočenje stijenke probavne cijevi. Širi se iz lumena, kroz stijenku, prema serozi koja najčešće protrudira u peritonejsku šupljinu. Divertikul se obično izbočuje na točki slabosti, na mjestu na kojem arterija ulazi u mišićni sloj debelog crijeva. Smatra se da stezanja crijeva povećavaju tlak u debelom crijevu i na taj način stvaraju više divertikula, a postojeće povećavaju. Divertikularna bolest je obično asimptomatska, sve do pojave infekcije ili lokalne upale divertikula, divertikulitisa, usljed fekalne opstrukcije vrata divertikula.

Divertikulitis može varirati od blagog, jednostavnog divertikulitisa, koji se može liječiti vanbolnički, do slobodne perforacije i difuznog peritonitisa koji zahtijeva hitnu kiruršku laparatomiju. U slučaju stvaranja fistula, fistule najčešće zahvaćaju mokraćni mjehur, maternicu, rodnicu i trbušnu stijenku. Fistule se javljaju u oko 5 posto težih slučajeva divertikulitisa.

U većine pacijenata bol se javlja u lijevom donjem kvadrantu abdomena, sa ili bez vrućice, i leukocitozom. Divertikulitis ima teži klinički tijek u starijih pacijenata, poglavito onih koji uzimaju prednizon ili druge imunosupresive.

U čimbenike koji mogu povećati rizik od razvoja divertikulitisa ubrajaju se starija životna dob, pretilost, pušenje, nedovoljna tjelesna aktivnost, prehrana bogata životinjskim mastima i siromašna vlaknima, te uzimanje određenih lijekova poput steroida, opijata i nesteroidnih protuupalnih lijekova.