|
Darko Richter, dr. med.
|
28.03.2008. 15:35
Ne, ali uz mnogo podrazumijevanja. U svakom slučaju, opet smo u Zagrebu. Pitanje je, gdje u Zagrebu učiniti to testiranje? Najmanje opasno zvuči ako vam kažem da je najbolje testiranje učiniti kod mene. Jer, sada ću ja dalje podrazumijevati ono što nije izrečeno, suprotno onome što vi mislite, tj. da je testiranje neki bilten ili anketa koja se popunajva i onda ispada neki validni zaključak, to nije tako. Kod testiranja se mora imati neka koncepcija, a ona ovisi o ispitivanju i isljeđivanju ispitanika prije testiranja. Jer, nemoguće je tumačiti nalaz koji nije indiciran nekom definiranom boljkom ili ne proistječe iz neke koncepcije (npr. sistematski pregled, epidemiološko istraživanje). Takvi nalazi u medicini ne postoje, iako postoje u glavama ljudi iz globalnog svjetskog središta, a upravo iz tog razloga i sličnog ponašanja u svim sferama života, taj samproglašeni centar čovječanstva, nikako da dobije ulaznicu niti za pomoćno mjesto u Europi. Da se vratim na konkretni problem, nalaz sam po sebi ne znači ništa. Netko ga mora protumačiti. I taj netko ne može biti čak niti onaj biokemičar koji bi učinio, npr., nalaz IgE u krvi. On, doduše, ima referentne vrijednosti, ali nema blage veze kako konkretni nalaz intepretirati kod kontkretnog bolesnika. Nalazi su jako, jako rijetko jednoznačni - takve u medicini zoveme patognomonskima (ja znam samo za tri: Kayser-Fleischerov prsten, Koplikove pjege, i trećeg sam trenuto zaboravio ... - ali, kao što vidite, nisu laboratorijski, nego klinički, a laboratorijski pogotovo nisu patognomonski). Sada polagano shvaćate da nije svejedno niti koji vam liječnik tumači nalaz. A najgore od svega jest da si ga tumačite sami. Vi biste da učinite najbolji nalaz, negdje u Parizu ili Zagrebu, i za vas bi stvar time bila gotova. Kakve li grube pogreške, i u jednom i u drugom slučaju, i bilo u kojem, kada se postavlja pitanje: gdje ću naći rješenje svojeg problema, umjesto: kod KOGA da ga potražim.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
30.03.2008. 11:40
Grinje žive i u pospremljenom i u nepospremljenom kreveetu. To se n ijh ne tiče. One jedu prhuti s čovječjeg tijela, i pospremanje kreveta s time nema nikakve veze. Jeidno što se može napraviti jest da se nabave antialergijske posteljne navlake, ili već posteljina s takvom tkaninom obučena, koja ne propušta prolaz grinje, odvoji je od njezine hrane, i grinja krepa, unutar posteljine. No, i krepana je grinja alergen, samo, s obzirom da ne prolazi kroz navlaku, više ne smeta. Sada opet možete i popsremati, i ne pospremati. Ako slučajno idete klofati madrace s antialergijskom površinom, onda, kao provjera istinitosti da se radi o antialergijskoj posteljini, prašina niti uz najjače klofanje svih susjeda zajedno, ne bi smjela izlaziti iz njega.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
31.03.2008. 09:10
Pročitajte sažetke ova dva članka od g. Pretlove-a, pa mi recite gdje on to priča o pospremanju kreveta. Na nekom bezveznom forumu jedan novinar prepisuje od drugoga, obično ne razumiju nikakav meritum stvari. Oni s malo više od srednje škole surfaju po Newsweeku, Guardianu ili nekom tabloidu, i tamo im se nešto učini zgodno, pa odatle uzmu baš onaj dio za koji misle da ga praktično razumiju, jer, osim nepospremanja kreveta dotični ne razumije baš ništa entomologije i akarologije, ili modela higrotermičkih uvjeta, a kamo li alergologije, i to onda prenosi Hrvatima kao vijest. Stvarno smo neuk narod, i ostat ćemo, ako je (i) vama informacija o grinjama na nekakvom poslovnom forumu vodilja za ponašanje kod alergije na grinje, a kod mene se interesirate "gdje bi se to najbolje moglo učiniti alergološko testiranje". Jednostavno mi nije jasno da mene, i nekog novinarčića na nekakvom poslovnom forumu, stavljate u istu medicinsku ravninu. Ali, zato nam jest kako jest, to ipak škodi najviše vama. Samo ste demonstrirali jedan puno širi obrazac ponašanja, prisutan u hrvatskoj populaciji, i zbog toga ja mladima uvijek savjetujem, da ne studiraju više medicinu, ako baš ne moraju. Doći će brzo novinari i novinarčići koji misle da je medicina politika i da se o njoj može jednako neodgovorno pisati ili praviti lažne intervjue, pa će vas oni liječiti. U pomoć će im doći medicinari lekari sa raznih, uglavnom istočnih i južnih strana svijeta. Ja ću do tada biti u mirovini. Zato sveudilj stoji ona stara poslovica: narod ima što zaslužuje.
_________________________________________________
Reproduction and development of laboratory and wild house dust mites (Acari: Pyroglyphidae) and their relationship to the natural dust ecosystem.
Hart BJ, Crowther D, Wilkinson T, Biddulph P, Ucci M, Pretlove S, Ridley I, Oreszczyn T.
J Med Entomol. 2007 Jul;44(4):568-74.
Royal Agricultural College, Stroud Road, Cirencester, Gloucestershire GL7 6JS, United Kingdom. drbarbarahart@googlemail.com
Life histories of "wild" house dust mites, Dermatophagoides pteronyssinus (Trouessart) (Acari: Pyroglyphidae), were compared with laboratory cultures by using a diet consisting of skin and dust or a laboratory diet consisting of dried liver and yeast. Under constant conditions of 25 degrees C and 75% RH, fecundity and rate of reproduction were higher in laboratory cultures on both diets compared with wild mites. There were also trends for a shorter prereproductive period and more rapid egg development of laboratory mites compared with wild mites. Overall, there was little effect of diet on either strain of mites at 75% RH. At low RH (64%), fecundity was significantly lower (for both strains on both diets), and there were also trends for longer prereproductive period, reduced rate of reproduction, reduced adult survival, prolonged egg and juvenile development, or a combination compared with 75% RH. Additionally egg and juvenile mortality were significantly higher on the liver and yeast diet. Overall, the skin and dust diet favored both strains of mites at 64% RH. On the liver and yeast diet at 64% RH, wild mite adults performed significantly better than laboratory mites, and egg mortality was lower. These results suggest that laboratory mites have stronger reproduction and development than wild mites, except when under environmental stress and that diet is a significant factor, particularly in suboptimal conditions. This could have important implications for predictive models of house dust mite populations in their natural habitat. Ideally, such models should be developed using data from wild dust mite populations reared on a natural diet.
_______________________________________________________________________
Predicting the population dynamics of the house dust mite Dermatophagoides pteronyssinus (Acari: Pyroglyphidae) in response to a constant hygrothermal environment using a model of the mite life cycle.
Biddulph P, Crowther D, Leung B, Wilkinson T, Hart B, Oreszczyn T, Pretlove S, Ridley I, Ucci M.
Exp Appl Acarol. 2007;41(1-2):61-86. Epub 2007 Mar 3.
The Martin Centre, University of Cambridge, 1 Scroope Terrace, Cambridge, CB2 1PX, UK. p.biddulph@ucl.ac.uk
A generalised model of the life cycle of a house dust mite, which can be tailored to any particular species of domestic mite, is presented. The model takes into account the effects of hygrothermal conditions on each life cycle phase. It is used in a computer simulation program, called POPMITE, which, by incorporating a population age structure, is able to predict population dynamics. The POPMITE simulation is adapted to the Dermatophagoides pteronyssinus (Acari: Pyroglyphidae) (DP) mite using published data on the egg development period, total development period, adult longevity, mortality during egg development, mortality during juvenile development, and fecundity of individual DP mites held at a range of constant hygrothermal conditions. An example is given which illustrates how the model functions under constant hygrothermal conditions. A preliminary validation of POPMITE is made by a comparison of the POPMITE predictions with published measurements of population growth of DP mites held at a range constant hygrothermal conditions for 21 days. The POPMITE simulation is used to provide predictions of population growth or decline for a wide range of constant relative humidity and temperature combinations for 30 and 60 days. The adaptation of the model to correctly take account of fluctuating hygrothermal conditions is discussed.
|
