Koštano tkivo oblikuju koštane stanice, osnovna tvar, kolagena vlakanca, vezivna tvar i različite soli. Osnovna tvar i kolagena vlakanca tvore međustaničnu tvar, osteoid.
Kolagena vlakanca pripadaju organskom, a soli anorganskom dijelu kosti. Najvažnije soli su kalcijev fosfat, kalcijev karbonat i magnezijev fosfat. Uz njih nalazimo i spojeve kalcija, kalija i natrija s klorom i fluorom.
Soli uvjetuju tvrdoću i čvrstoću kosti. Kost bez soli, odnosno dekalcinirana kost, postaje savitljiva. Smanjena mineralizacija kosti može proisteći iz manjka vitamina, odnosno iz hormonalnih smetnji. Manjak vitamina može potjecati primjerice od nedostatka djelovanja ultraljubičastog zračenja na tijelo, i time nedostatne izmjene provitamina u vitamin.
Nisu samo soli odgovorne za čvrstoću kosti, već su to i organski sastavni dijelovi. Pri nedovoljno održanim organskim djelovima gubi se elastičnost kosti. Takva kost ne može biti opterećena, a da ne pukne.
Odnosi između anorganskih soli i organskih fibrila podliježu promjenama tijekom života, pa tako kosti novorođenčeta sadrže 50 posto anorganskih soli, dok u starijih osoba udio anorganskih soli doseže 70 posto. Time kost gubi svoju elastičnost i čvrstoću.
Koštano tkivo kontinuirano se izgrađuje i razgrađuje tijekom cijelog života te se u roku od deset godina obnovi cijeli skelet. U mladosti procesi izgradnje prevladavaju nad procesima razgradnje.
Kost stvaraju osteoblasti, koji nastaju specijalizacijom mezenhimskih stanica. Osteoblasti odlažu međustaničnu tvar, osteoid, koju isprva čine mekana osnovna tvar i kolagena vlakanca. Iz osteoblasta se razvijaju osteociti, koštane stanice. Osteoklasti, stanice koje razgrađuju kost, sudjeluju pri svakoj pregradnji kosti.
Osteoblasti i osteoklasti su pod nadzorom parathormona (PTH), kalcitonina, estrogena, vitamina D, citokina i drugih čimbenika poput prostaglandina.
Vršna koštana masa se u oba spol postiže sredinom 20-ih godina. Preduvjet za postizanje odgovarajuće vršne koštane mase jest unos dovoljne količine kalcija već u najranijem djetinjstvu.
Poslije 35 godine počinje postupno smanjenje gustoće kosti, stopom od 0,3 do 0,5 posto godišnje. Početkom menopauze gubitak kosti u žena se ubrzava kroz 5 do 7 godina na 3 do 5 posto godišnje.
Dva su osnovna tipa grade koštanog tkiva: spužvasta (trabekularna kost) i kompaktna kost. Od trabekularne kosti uglavnom su izgrađeni kralješci i epifizni dio velikih zglobova, dok je od kompaktne kosti sačinjen korteks dugih kostiju.
Zadnja izmjena: 21.08.2019.
Vađenje krvi tipičan je dio redovitog pregleda, no taj bi uzorak krvi mogao sadržavati puno više korisnih informacija o zdravlju osobe nego što ih liječnici trenutno dobivaju.
Rezultati nove studije pokazali su da je veća alfa raznolikost crijevne mikrobiote korelirala s nižim rizikom od prijeloma kosti, dok je relativna brojnost Proteobacteria, osobito Gammaproteobacteria, bila povezana s povećanim rizikom.
