Tko je ugrožen od iznenadne srčane smrti?

Među čimbenicima koji određuju rizik od iznenadne srčane smrti izdvajaju se dob, spol i prethodna poznata srčana bolest.

S obzirom na dob, treba razlikovati dvije glavne skupine žrtava iznenadne srčane smrti. U prvoj su mladi, mahom do tada zdravi ljudi, dijelom i športaši, kod kojih u velikom postotku ne postoji jasan uzrok zloćudnog poremećaja srčanog ritma koji dovodi do iznenadne srčane smrti. Ipak, kod jednog dijela se pregledom (primjerice prije športskih aktivnosti) može ustanoviti stanje (primjerice zadebljanje srčanog mišića, tzv. hipertrofijska kardiomiopatija), koje nosi povećani rizik za ovaj događaj. Na sreću, brojčano se radi o načelno vrlo rijetkom događaju.

Druga, značajno veća skupina jesu osobe u srednjoj i starijoj životnoj dobi, kod kojih je srčana bolest (u prvom redu ateroskleroza i s njome povezan srčani udar) glavni uzrok iznenadne srčane smrti. Najveći broj slučajeva iznenadne srčane smrti događa se u dobi od 45 do 75 godina.

S obzirom na spol, muškarci su u značajno većoj mjeri ugroženi od žena (omjer iznosi 3:1). Razlog tome je značajno veća učestalost koronarne bolesti srca (koja predstavlja zahvaćanje srca aterosklerozom, odnosno glavni uzrok srčanog udara) kod muškaraca.

S obzirom na poznatu srčanu bolest, treba posebno istaknuti ona stanja koja dovode do oštećenja osnovne, istisne funkcije srca. To može biti slučaj nakon oštećenja srčanog mišića uslijed infarkta srca, ali i nakon nekih drugih bolesti srčanog mišića (tzv. kardiomiopatije), pri čemu dolazi do značajnog smanjenja postotka volumena krvi koje srce u jednom udarcu istiskuje u krvotok. To se naziva istisnom frakcijom (engl. ejection fraction, pa se na nalazima često nalazi skraćenica EF), koja s normalnih 70% pada primjerice na 30% i sama po sebi značajno podiže rizik za iznenadnu srčanu smrt. Osim toga, osobe koje su već jednom imale zloćudni poremećaj srčanog ritma ili čak preživjele iznenadnu srčanu smrt, posebno su ugrožene od ponovnog događaja.