Oboljeli od raka debelog crijeva s peritonealnim metastazama imaju lošiju prognozu
Oboljeli od raka debelog crijeva s peritonealnim metastazama imaju značajno lošiju prognozu nego pacijenti koji imaju metastaze na drugim mjestima, ukazuje nova studija. Najlošiju prognozu imaju pacijenti koji istovremeno imaju peritonealne metastaze te metastatske tumore u drugim dijelovima tijela. Kako se broj lokacija metastaza povećava, tako se pogoršava i stopa preživljavanja.
Oko 8 do 20 posto pacijenata s rakom debelog crijeva ima peritonealne metastaze. Inače, rak debelog crijeva najčešće metastazira u jetru i pluća.
Prosječno ukupno preživljenje pacijenata s metastatskim rakom debelog crijeva kreće se oko 24 mjeseci, ili čak i duže, ukoliko se dobiva sistemska kemoterapija. Ono je kraće u pacijenata s peritonealnim metastazama.
Nedostatak specifičnih simptoma te niska osjetljivost dijagnostike, odgovorni su za činjenicu da se u većine pacijenata s peritonelanim metastazama dijagnoza postavlja kasno, nakon što je rak u poodmakloj fazi. Tako da većina pacijenata prima sistemsku kemoterapiju, sličnu onoj kod pacijenata s ekstraperitonealnim metastazama.
Nažalost, sistemska kemoterapija je manje učinkovita u liječenju peritonealnih metastaza. No, pozitivno je da se peritonealne metastaze mogu liječiti lokalnim terapijama, što znači da se kemoterapeutici mogu lokalno aplicirati na mjesto metastaze. Kombinacija sistemske i lokalne terapije može poboljšati stopu preživljavanja.Također, ne treba zaboraviti da i primjena imunoterapije može pomoći u liječenju spomenutih bolesnika.
Izvor:
Lancet Oncology
