Genetski poremećaj povezan s razvojem ADHDa
Prema mišljenju britanskih znanstvenika izgleda da osobe koje pate od poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD) imaju određene genetske abnormalnosti koje ih čine sklonijim razvoju tog poremećaja.
Istraživanje koje su oni proveli na 366 djece s ADHD-om i 1.047 djece bez ADHD-a ukazuje da je poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD) neurorazvojni poremećaj.
Pokazalo se da kod djece s ADHD-om češće dolazi do nedostatka ili dupliciranja segmenta DNK. Ova vrsta genetskih varijacija češća je kod osoba s poremećajima u mozgu, kao što su autizam i shizofrenija.
Najznačajnije preklapanje između ovih poremećaja bilo je na kromosomu 16 koji ima važnu ulogu u razvoju mozga. Inače, od ranije je poznata veza kromosoma 16 sa shizofrenijom i drugim psihičkim poremećajima.
Poremećaji pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD) obuhvaćaju ponašanja u kojem dominira nepažnja i/ili hiperaktivnost, javljaju se prije sedme godine života i u najvećem dijelu ostaju karakteristika ponašanja čitav život sa razlikama u kliničkoj slici u zavisnosti od dobi.
Osnovne karakteristike ponašanja su neslušanje, nepažnja, neorganiziranost, nedovršavanje započetih aktivnosti uz izrazitu ometenost vanjskim podražajima. Nemir se manifestira u svim situacijama te je takvim osobama onemogućena aktivnost koja zahtjeva mir, tišinu, strukturiranost.
Djeca ometaju okolinu, nemaju trajnih prijatelja i često su izložena neadekvatnim postupcima okoline te postaju žrtve različitih oblika nasilja. Poremećaj je trajni ometajući faktor u socijalno, akademskom i radnom funkcioniranju
Prevalencija ADHD-a kod djece školske dobi iznosi od 3 do 5 posto.
Izvor:
The Lancet
