prof. dr. sc. Petar Kes
|
11.06.2004. 10:29
Poštovana,
ako u Vas ili u nekoga u obitelji postoji indikacija za dijalizu obratite se nadležnom internisti-nefrologu koji će Vam objasniti princip dijalize odnosno razliku između hemodijalize i peritonejske dijalize, te ovisno o bolesniku predložiti najbolji način dijalize.
Radi boljeg snalaženja i prilogu je nekoliko navoda o dijalizi.
S poštovanjem
prof.dr.Petar Kes
Dodatak:
Što je dijaliza?
Dijaliza je postupak koji se obavlja u bolesnika kojima je funkcija bubrega privremeno ili trajno zakazala, i pri tome se iz krvi uklanjaju otpadne tvari i suvišna tekućina, koje inače uklanjaju bubrezi.
Kako dijaliza može zamijeniti funkciju bubrega?
Bubrezi u našem tijelu imaju ulogu tzv. čistača krvi odstranjujući štetne tvari koje nastaju razgradnim procesima u tijelu, a imaju funkciju i u regulaciji tjelesne tekućine, ravnoteži elektrolita i održavanju pH krvi. Kad bubrezi ne rade ispravno otpadne tvari i tekućina zadržavaju se u organizmu i mogu prouzročiti mučninu, povraćanje, anemiju, pospanost, uznemirenost, drhtanje, a zatim, komu i konačno ako ne dođe do pravodobnog liječenja smrt. Dijaliza u pravom smislu te riječi zamijenjuje funkciju bubrega.
Osnovni princip dijalize u širem smislu je prolaz molekula iz krvi kroz polupropusnu membranu. Ako krv prolazi kroz polupropusnu membranu izvan tijela proces se zove hemodijaliza, a ako se izmjena molekula odvija u tijelu preko peritonejske membrane proces se naziva peritonejska dijaliza.
Hemodijaliza
Hemodijaliza se odvija tako da krv prolazi izvan tijela posebnim cijevčicama i pročišćava se, te se zatim pročišćena vraća u tijelo drugim cijevčicama.
U procesu hemodijalize važni su dijelovi:
ˇ dijalizator (umjetni bubreg)
ˇ uređaj za hemodijalizu (aparat)
ˇ otopina za hemodijalizu (dijalizat)
ˇ pribor (igle, cijevi-krvne linije)
Najvažniji dio je dijalizator ili umjetni bubreg koji sadrži polupropusnu membranu u obliku kapilara. Kroz tu membranu prolaze samo molekule određene veličine i voda.
Dijalizator je pričvršćen na aparat za dijalizu i mijenja se prilikom svake hemodijalize.
Otopina za dijalizu ili dijalizat je elektrolitska otopina slična plazmi bez bjelančevina. Otopina održava ravnotežu elektrolita i sudjeluje u procesu pročišćavanja krvi.
Uređaj za dijalizu je aparat koji sadrži crpke koje pripravljaju dijalizat, i pumpaju krv te se uz održavanje stalne temperature krvi i dijalizata omogućava njihov stalan protok.
Većina bolesnika diljalizira se 3 puta tjedno a pojedinačni postupak prosječno traje 4 sata.
Krvožilni pristup. Bolesnici koji pristupaju hemodijalizi moraju imati put do krvi za hemodijalizu u obliku arteriovenske fistule, grafta ili katetera. Kod kreiranja fistule kirurg malim zahvatom pod kožom najčešće na zapešću spoji arteriju i venu. Ako su krvne žile preslabe, da bi se napravila fistula, formira se graft (presadak krvne žile), a kateteri se se obično rabe privremeno, ali mogu biti i trajni.
Kada se uspostavi adekvatan pristup s dva izlaza bolesnik se spaja na aparat za hemodijalizu. Postavljaju se dvije igle, spojene mekim cjevčicama Dio koji dolazi iz arterije vodi u aparat, a dio koji izlazi iz aparata vodi u venu.
Peritonejska djaliza (kontinuirana ambulatorna peritonejska dijaliza, automatizirana peritonejska dijaliza)
Peritonejska dijaliza koristi peritonejsku membranu ili potrbušnicu (omotač koji prekriva organe u trbuhu) kao polupropusnu membranu za izmjenu molekula. te tako služi kao prirodan filter. Mekana silikonska cijevčica (kateter) postavlja se u trbuh a posebna otopina prilagođena za peritonejsku dijalizu putuje kroz kateter u trbušnu šupljinu. Otpadne tvari i nakupljena tekućina prolaze iz krvi u ovu otopinu te se nakon nekoliko sati ta tekućina iz trbušne šupljine istače i baca. Istakanje tekućine iz trbušne šupljine i zamjena svježom tekućinom naziva se izmjenom. Liječnik određuje koliko izmjena dnevno je potrebno, koliko dugo otopina za dijalizu može ostati u trbušnoj šupljini te vrstu i količinu otopine koja se mora rabiti kod izmjene.
Dodatne mjere liječenja-uz dijalizu
Treba ograničiti unos tekućine u razmacima između dijaliza.
Također je važno da se bolesnici pridržavaju dijete i slijede upute liječnika koji ih vodi. Bolesnici moraju biti na visokoproteinskoj dijeti s ograničenim unosom natrija, kalija i fosfora. Bolesnici moraju dobivati multivitaminsku nadoknadu osobito u vodi topljivih vitamina B kompleksa, folne kiseline i C vitamina (ali ne i vitamin A). Hormon eritropoetin kojega normalno izlučuju bubrezi, a služi u stvaranju eritrocita, bolesnicima treba davati radi ispravka anemije. Često bolesnici imaju manjak željeza koje također treba nadoknaditi.
|