Transplantacija bubrega

Za ljude različite dobi oboljele od neizlječivih bubrežnih bolesti transplantacija bubrega je spasonosna alternativa dijalizi. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) godišnje se transplantira više od 17.000 bubrega. Više od 95 posto bubrega transplantiranih sa živog donora funkcionira dulje od godinu dana po transplantaciji. Svake slijedeće godine po transplantaciji prestaje funkcionirati 3 do 5 posto bubrega.

Oko 85 posto bubrega transplantiranih s kadaveričnog (umrlog) donora u funkciji je dulje od godinu dana po transplantaciji dok svake slijedeće godine prestaje funkcionirati 5 do 8 posto. Ponekad transplantirani bubrezi besprijekorno rade i preko 30 godina. Ljudi sa uspješno transplantiranim bubregom najčešće žive normalne, aktivne živote.

U SAD-u dvije trećine transplantiranih bubrega potječe od kadaveričnih (umrlih) donora. U Hrvatskoj je taj broj znatno veći. Bubrezi se s donora odstranjuju, ohlade i brzo transportiraju u medicinski centar u kojem će biti izvršena transplantacija krvno i tkivno srodnoj osobi.

Transplantacija bubrega kompleksna je operacija. Donorani bubreg smješta se u zdjelicu te se pričvršćuje za krvne žile i mokračni mjehur. Najčešće se "stari" bubrezi ne odstranjuju.

Unatoč uporabi imunosupresiva po transplantaciji može se dogoditi jedna ili više epizoda odbacivanja. Akutno odbacivanje najčešće je praćeno povišenom temperaturom, smanjenom produkcijom urina, povećanjem tjelesne mase, bolom i oticanjem bubrega te povišenim krvnim tlakom. Krvna slika pokazuje pogoršanje bubrežene funkcije. Kako se svi ovi simptomi mogu povezati i s infekcijom i s neželjenim učincima lijekova, akutno odbacivanje treba biti potvrđeno i biopsijom.

Akutno odbacivanje najčešće se događa 3 do 4 mjeseca po transplantaciji. Obično se kontrolira visokim dozama imunosupresiva ili kratkotrajnom terapijom antitijelima, a ponekad i samo promjena režima imunosupresije može biti dostatna da se odbacivanje kontrolira.

Kronično odbacivanje razvija se mjesecima pa i do godine dana te je relativno česta pojava. Uzrokuje lagano no kontinuirano smanjenje bubrežne funkcije. Ako ga se ne uspije držati pod kontrolom doći će do odbacivanja bubrega i povratka na dijalizu. Odbačeni bubreg se ostavlja na mjestu ukoliko simptomi odbacivanja prestanu po povratku na dijalizu. Šanse za uspjeh druge transplantacije nisu ništa manje nego za prvu.

U usporedbi s općom populacijom, transplantirani bolesnici imaju 10 do 15 puta veću šansu da tijekom vremena razviju neki oblik maligne bolesti kao posljedicu suprimiranja imunološkog sustava. Limfomi su 30 puta učestaliji kod transplantiranih bolesnika nego u općoj populaciji. Najčešći oblik maligniteta kod transplantiranih jest melanom.