Želudac je najširi dio probavne cijevi, oblika bikova roga, koji leži u gornjem trbuhu ispod lijeve kupole ošita, dijelom prekriven lijevim rebrenim lukom, a desno se, ovisno o stanju napunjenosti i obliku širi u epigastrij. Želudac žena je više izduljen i smješten je okomitije nego u muškaraca.
Želudac služi za spremište i probavu hrane. Hrana ulazi u želudac iz jednjaka prolazeći kroz prstenasti mišić (sfinkter), koji se otvara i zatvara te sprječava vraćanje sadržaja želuca natrag u jednjak.
U želucu se zalogaji slažu u slojevima, želučanim sekretom se kemijski razgrađuju na jednostavnije spojeve i pretvaraju u kašu koja nastaje i gomila se bez istezanja stijenke. Želučani sadržaj potom dolazi distalno u donji dio želuca, a odatle se u porcijama prazni u dvanaesnik (duodenum), prvi dio tankog crijeva.
Želudac dijelimo na četiri dijela, i to područje kardije, svod želuca, tijelo želuca i područje vratarnika.
Stijenka želuca ima pet slojeva - serozni omotač, supserozno tkivo, mišićni omotač, podsluznicu i sluznicu.
Stanice koje oblažu želudac luče tri važne tvari - sluz, solnu kiselinu i preteču pepsina, enzima koji razgrađuje bjelančevine. Sluz oblaže stanice želučane sluznice da je zaštiti od oštećenja kiselinom i enzimima, dok solna kiselina osigurava vrlo kiselu okolinu potrebnu pepsinu za razgradnju bjelančevina. Jednako tako jaka kiselost želuca služi i kao zapreka infekciji, jer uništava većinu bakterija.
Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da su osobe koje su svakodnevno prakticirale tjelesnu aktivnost laganog i umjerenog do jakog intenziteta, imale manji rizik od raka nego pojedinci koji su više sjedili.
27.03.2025. 12:3927.03.2025. 12:15
| Cancer Discovery | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Singapurski znanstvenici došli su do značajnog otkrića u razumijevanju raka želuca, bolesti koja je i dalje jedan od najsmrtonosnijih karcinoma u svijetu. Koristeći napredne tehnologije mapiranja, stvorili su detaljan atlas tumora želuca, otkrivajući skrivene obrasce u tome kako se stanice raka ponašaju, razvijaju i komuniciraju s okolinom. Ti bi uvidi mogli dovesti do preciznijih, ciljanih tretmana koji poboljšavaju stope preživljavanja i smanjuju nuspojave liječenja.