Kontracepcija obuhvaća sve metode koje sprječavaju nastanak neželjene trudnoće. Metode kontracepcije nisu specifikum današnjice. Najvjerojatnije postoje koliko i ljudski rod. U nekim dijelovima svijeta primjenjuju se normalno, dok u nekima još uvijek postoje predrasude i strah, nažalost zbog općeg neznanja populacije.
Hormonske kontracepcijske tablete najsigurniji su i najčešće korišten oblik kontracepcije u zemljama razvijenog svijeta. Osim njih, postoje i druge metode hormonske kontracepcije (injekcije, potkožni implantati, flasteri, vaginalni prstenovi).
Maternični ulošci kontracepcijska su metoda koja se uglavnom koristi u žena koje su rađale. Danas se koriste ulošci s bakrom ili s hormonima.
U metode barijere ubrajaju se kondom, dijafragma, cervikalna kapa, spužvica i spermicidi.
U prirodne metode kontracepcije ubrajaju se periodička (određivanje plodnih i neplodnih dana, kalendarska, metoda cervikalne sluzi (Bilingsova) te temperaturna metoda.
Sterilizacija je kontraceptivna metoda koja je u nekim zemljama sve češća. Postoji još i hitna ili postkoitalna kontracepcija.
Kontracepcijske tablete počele su se koristiti prije više od 40 godina. To je jedan od najpouzdanijih oblika kontraceptivne zaštite koji omogućava svjesno i odgovorno planiranje obitelji.
Najčešće se upotrebljavaju kombinirane tablete koje sadrže niske doze hormona estrogena i gestagena. Mogu biti monofazične i višefazične. Monofazične imaju istu količinu hormona tijekom cijelog ciklusa, dok se kod višefazičnih koncentracija hormona mijenja slično prirodnom ciklusu.
Djelotvornost kombinirane hormonske tablete iznimno je visoka. Ako se uzima idealno (prema uputi, svakog dana u isto vrijeme), stopa neuspjeha tijekom jedne godine iznosi samo 0,1% (samo jedna od tisuću žena zatrudni).
Ako se tablete uzimaju pravilno, postoje samo dva moguća razloga za smanjivanje njihove učinkovitosti:
Nema mnogo pravila pri uzimanju kombiniranih hormonskih tableta, ali treba obratiti pozornost na njih. Prije uzimanja potrebno je napraviti ginekološki pregled. Tom prilikom potrebno je s ginekologom razgovarati o eventualnim ranijim bolestima, uzimanju drugih lijekova i mogućim kontraindikacijama. Poslije su potrebne kontrole svakih 6-12 mjeseci. To je prilika da u razgovoru s ginekologom dobijete odgovore na moguća pitanja.
Najbolje je kontracepcijske tablete uzimati uvijek u isto vrijeme, na primjer navečer. U tom slučaju ujutro možete lako provjeriti jeste li prethodnog dana uzeli tabletu.
Uzimanje kontracepcijskih tableta prilagođeno je menstruacijskom ciklusu koji traje 28 dana. Većina tableta uzima se 21 dan. Nakon toga slijedi stanka od sedam dana unutar koje se javlja krvarenje (najčešće 2.-4. dana stanke). Nakon stanke počinje se koristiti sljedeće pakiranje.
Ako ste u određeno vrijeme zaboravili popiti tabletu, možete to učiniti u sljedećih dvanaest sati. Ako je između dva uzimanja tableta prošlo više od 36 sati, kontraceptivna pouzdanost može doći u pitanje. U tom je slučaju potrebno do sljedećeg krvarenja koristiti dodatnu metodu kontracepcije (na primjer kondom). Tablete u svakom slučaju trebate nastaviti uzimati do kraja, da ne bi došlo do poremećaja ciklusa.
Ako ne postoje medicinski razlozi, nije potrebno činiti stanku. Nepotrebno prekidanje uzimanja kontracepcijskih tableta može donijeti samo probleme. U mnogih žena je zbog nepotrebnih stanki došlo do neželjene trudnoće.
Intermenstrualna krvarenja najčešće su sasvim bezopasna. Zbog njih se ne treba brinuti. Javljaju se uglavnom na početku korištenja tableta i najčešće prestaju već u sljedećem ciklusu. Ako se ponovno jave, treba nastaviti piti tablete. Ako su krvarenja učestala i obilna, treba se posavjetovati s ginekologom o promjeni tablete.
Vrlo rijetko krvarenje potpuno izostane. To ne mora značiti da je došlo do trudnoće. Sluznica maternice može postati tako oskudna da ne dolazi do njezinog odbacivanja. U svakom slučaju, novonastalu situaciju potrebno je razjasniti s ginekologom.
Generalno možemo reći da većina žena vrlo dobro podnosi moderne, niskodozirane hormonske oralne kontraceptive. Nuspojave su obično bezazlene i najčešće prestaju u prva tri mjeseca korištenja. Mogu se javiti mučnina, napetost dojki, blaga glavobolja, promjene raspoloženja.
Iako sadrže male doze hormona, kontracepcijske tablete u nekih žena mogu uzrokovati blago nakupljanje tekućine, zbog čega dolazi do neznatnih promjena tjelesne težine.
Danas, međutim, postoje tablete koje ne uzrokuju nakupljanje tekućine i time ne djeluju na promjenu tjelesne težine.
Prema današnjim znanstvenim spoznajama, upotreba hormonskih oralnih kontraceptiva ne povisuje opći rizik za nastanak malignih bolesti.
O toj je temi rađeno mnogo istraživanja širom svijeta. Rizik za nastanak malignih bolesti dojke isti je u žena koje uzimaju i u onih koje ne uzimaju hormonske kontraceptive. To su pokazale mnoge višegodišnje studije.
Unatoč tomu, svaka bi žena trebala jednom na godinu obaviti pregled. Potrebno je uzeti stanični bris s grlića maternice. Tim jednostavnim i bezbolnim pregledom eventualni poremećaji mogu se rano otkriti i liječiti.
Mnogobrojne studije nisu pokazale uzročnu vezu između niskodoziranih kontracepcijskih tableta i srčanog udara. Treba, međutim, obratiti pozornost ako postoje neki od rizičnih faktora za nastanak te bolesti. To su u prvom redu pušenje i prekomjerna tjelesna težina. U tom se slučaju treba posavjetovati s ginekologom glede izbora optimalnog kontraceptivnog sredstva.
Rezultati mnogih studija govore da upotrebom kontracepcijskih tableta blago raste rizik od nastanka tromboze. Taj je rizik bitno veći kod nekih stanja koja susrećemo u svakodnevnom životu: pušenje, dugotrajno ležanje (npr. kod prijeloma), trudnoća, čak i prekooceanski letovi. Ako ste ranije imali duboku vensku trombozu, srčani infarkt ili plućnu emboliju, trebate izabrati neku drugu metodu kontracepcije.
Istraživanja su pokazala da tri mjeseca nakon prestanka uzimanja kontraceptivnih tableta 50 posto žena zatrudni, a nakon šest mjeseci 80 posto. Uzimanje tableta nema nikakvog utjecaja na kasniju trudnoću niti na plod.
Kontracepcijske tablete ne treba uzimati u sljedećim stanjima:
U rijetkim slučajevima treba prestati uzimati kontracepcijske tablete. To su sljedeća stanja:
U svakom pakiranju kontracepcijskih tableta nalazi se uputa koju svakako treba pročitati. O eventualnom prekidanju uzimanja tableta konzultirajte se sa svojim ginekologom.
Kada djevojka želi kontracepcijske tablete, potrebno je obratiti pozornost ne samo na godine već i na njezinu psihičku zrelost. Svatko će se vjerojatno složiti da je kontracepcijska tableta mnogo bolja alternativa od adolescentne trudnoće ili pobačaja. Bilo bi idealno kada bi se prije prvog seksualnog iskustva djevojke savjetovale s ginekologom.
Kontracepcijske tablete dobivaju se na recept nakon rutinskog ginekološkog pregleda i razgovora s liječnikom.
Kontraindikacije su vrlo rijetke i predstavljaju iznimku. Nakon nekoliko mjeseci korištenja dobro je napraviti kontrolni pregled. Nakon toga dovoljno je ići na kontrolu jednom u godini.
Neobično je da i nakon desetljeća upotrebe hormonske kontracepcije većina žena ne prepoznaje nekontraceptivnu korist kombiniranih hormonskih tableta, a veliki ih se broj neopravdano pribojava.
Zanimljivo je da kombinirani hormonski kontraceptivi djeluju preventivno u nastanku nekih zloćudnih bolesti. Žene koje uzimaju ta sredstva rjeđe obolijevaju od karcinoma jajnika, sluznice maternice i debelog crijeva.
Sadrže sintetske spolne hormone, a daju se u obliku uljnih otopina ili vodenih suspenzija intramuskularno (mišić nadlaktice ili gluteusa) svakih 4, 8, 12 tjedana ili 3 mjeseca ovisno o vrsti . Hormoni se kontinuirano oslobađaju iz mišića.
Veličine su oko 2 mm,a postavljaju se ispod kože nadlaktice nakon malog reza. Sastoje se od male cijevčice koja kontinuirano otpušta hormon. Kontraceptivna sigurnost traje 3-5 godina .
Kako i sam naziv govori sastoje se od naljepka koji sadrži hormon (transdermalni sistem koji kontinuirano otpušta hormon. Primijenjuju se jednom tjedno. Nakon tri tjedna primjene flastera slijedi tjedan pauze.
Vaginalni prsten je mali fleksibilni prsten koji kontinuirano otpušta niske doze estrogena i progestagena u tijelo. Djeluje tako da sprečava ovulaciju i zgušnjava cervikalnu sluz što onemogućava prodor spermija. Prsten postavlja sama korisnica. On ostaje na mjestu postavljanja tijekom 3 tjedna nakon čega slijedi pauza od tjedan dana tijekom koje nastupa pseudomenstrualno krvarenje.
Postkoitalna kontracepcija ne bi trebala biti metoda prvog izbora nego korištena u slučajevima kada ostale metode zakažu. Ona podrazumjeva uzimanje hormonskih preparata neposredno nakon seksualnog odnosa. Hitnu kontracepciju je moguće provesti na nekoliko načina:
Unutarmaternični sustav (popularno nazvan spirala s hormonom) dugoročna je, iznimno sigurna metoda kontracepcije. Ujedinjuje pozitivna svojstva hormonske i unutarmaternične kontracepcije. Nakon umetanja, na kontracepciju ne morate više misliti sljedećih pet godina. Ima oblik slova T i postavlja se u šupljinu maternice gdje otpušta male količine hormona.
Unutarmaternični sustav djeluje tako da svakoga dana u šupljinu maternice otpušta istu količinu hormona. Ta količina hormona je tako mala da u pravilu gotovo ne utječe na funkciju ovarija. Kontraceptivna zaštita zasniva se na lokalnom djelovanju hormona:
Ove lokalne promjene traju samo dok se IUS nalazi u šupljini maternice. Kad se odstrani, sve promjene se normaliziraju u vrlo kratkom vremenu, tako da je trudnoća moguća već u sljedećem ciklusu.
Unutarmaternični sustav se postavlja pri kraju menstruacije. Tada je grlić maternice najširi, što olakšava postavljanje.
Nakon postavljanja unutarmaterničnog sustava menstrualna krvarenja postaju kraća, slabija i manje bolna. Sluznica maternice postaje tanja. Pošto ovaj proces traje neko vrijeme, u prvih 3-6 mjeseci dolazi do slabih intermenstrualnih krvarenja. Nakon godinu dana menstruacija traje u prosjeku samo jedan dan. U oko 20 posto žena krvarenje može izostati, što je medicinski apsolutno bezopasno.
Samo ako postoje dodatni znaci za trudnoću (mučnina, napetost dojki) ili ako je nastupilo jako krvarenje, obvezno posjetite ginekologa. Iz sigurnosnih razloga tada možete napraviti i test na trudnoću. Ako je negativan, ne treba ga ponavljati u slučaju ponovnog izostanka menstruacije.
Unutarmaternični sustav otpušta vrlo male količine hormona u šupljinu maternice (20 mikrograma na dan). Koncentracija tog hormona u krvi je 20-100 puta manja od one koncentracije koju nalazimo u krvi pri korištenju kontraceptivnih tableta. Zbog toga se IUS vrlo dobro podnosi.
Nuspojave, kao što su glavobolje i napetost u grudima, javljaju se uglavnom u prva 3-4 mjeseca i najčešće su prolazne.
Ako unutarmaternični sustav više ne leži na svome mjestu ili ako ispadne, što se vrlo rijetko događa, mogu nastupiti bolovi u donjem dijelu trbuha. U tom slučaju treba posjetiti ginekologa. To osobito vrijedi u slučaju izostanka zadnje menstruacije ili pojave neočekivano jakog krvarenja.
Nakon umetanja konac se toliko skrati da ga vaš partner ne može osjetiti. Ako se to ipak događa, treba se obratiti ginekologu i dodatno ga skratiti.
Samo u rijetkim slučajevima IUS se ne smije koristiti. Tu se ubrajaju:
Unutarmaternični sustav se može postaviti već šest tjedana nakon poroda, kada se maternica vrati u svoju normalnu veličinu. Mnogi ginekolozi preporučuju IUS kao metodu kontracepcije u vrijeme dojenja jer su količine hormona u majčinom mlijeku minimalne.
Nakon pet godina IUS treba odstraniti i zamijeniti novim.
Spirale s bakrom koje su danas u upotrebi sastoje se od plastičnog tijela oko kojega se nalazi bakreni omotač.
Kontraceptivna zaštita spirala počiva na nekoliko mehanizama djelovanja:
Kontraceptivna sigurnost spirale je dobra. Od sto žena koje je koriste 0,5-1 zatrudni u godini dana.
Nakon postavljanja mogu nastupiti tegobe slične menstruacijskima. Bolovi koji se pritom mogu javiti najčešće prolaze za nekoliko sati.
U tom slučaju spiralu treba što prije odstraniti. Statistike pokazuju da u takvim slučajevima nema povišenja rizika za plod. Ako spirala ostane, takvu trudnoću treba shvatiti kao rizičnu i intenzivno je promatrati.
U normalnim slučajevima ne dolazi do smanjenja plodnosti. No, kako su upalne bolesti zdjelice češće u žena koje imaju spiralu, moramo računati i na mogućnost teže oplodnje.
Postoji više stanja u kojima ne treba primjenjivati spiralu:
Spiralu treba odstraniti ako se pojave sljedeće tegobe:
Kondomi (prezervativi) su jedino "mehaničko" kontraceptivno sredstvo za muškarca. Njihova je prednost što ujedno štite od spolno prenosivih bolesti i od AIDS-a.
AIDS danas predstavlja rizik od kojega se svatko treba zaštititi. Sve je više ljudi koji su inficirani ovim virusom a ne pripadaju najizraženijim rizičnim skupinama (homoseksualci, narkomani, ljudi koji primaju krv). Opasnost leži u iskrivljavanju problema: mnogi se ne osjećaju ugroženima i neoprezni su. Ta lakomislenost, nažalost, može biti kobna.
Kondom je najsigurnija i do sada jedina mogućnost zaštite od AIDS-a pri spolnom odnosu. Naravno, samo ako se koristi dosljedno i bez iznimke.
Ako se želi sigurnija metoda kontraceptivne zaštite, preporučuje se kontraceptivna tableta ili IUS (spirala s hormonom).
Kondomi pružaju najbolju zaštitu od spolno prenosivih bolesti. Oni mogu spriječiti prijenos mnogih spolnih bolesti, uključujući gonoreju, sifilis, klamidiju i trihomonijazu.
Kondom se ubraja u skupinu srednje sigurnih kontraceptivnih sredstava.
To su vaginalna barijerna sredstva, odnosno tanke gumene kapice s pojačanim elastičnim rubom. Stavljaju se u rodnicu zajedno sa spermicidnim sredstvom prije spolnog odnosa i pokrivaju vrat maternice. Djeluju tako da sprečavaju ulaz spermija u maternicu, a spermicidno sredstvo inaktivira spermije. Zajedno djeluju mehanički i kemijski.
Djelotvornost je dobra ako se koristi pravilno i dosljedno. Stopa neuspjeha u prvoj godini uobičajene primjene je 18 posto, pri idealnoj primjeni šest posto.
Dijafragma i cervikalna kapica djelomično štite od nekih spolno prenosivih bolesti i stanja koja su njihova posljedica – upalne bolesti zdjelice, neplodnosti, izvanmaternične trudnoće i raka vrata maternice.
Osjetljivost na lateks gumu i/ili spermicidna sredstva, veća učestalost urinarnih infekcija - da bi se te smetnje izbjegnule, treba mokriti uvijek nakon spolnog odnosa.
Samo uz preporuku ginekologa jer on određuje točnu mjeru koja odgovara ženi.
Spermicidi su kemijska sredstva koja inaktiviraju ili ubijaju spermije.
S obzirom na to da im je kontraceptivna djelotvornost vrlo niska, uvijek se upotrebljavaju u kombinaciji s drugim kontraceptivnim sredstvima, npr. s dijafragmom ili kondomom.
Spermicid se stavlja u rodnicu aplikatorom prije spolnog odnosa. Glavna kemijska sredstva koja djeluju spermicidno su octoxynol, menfegol, benzalkonium chlorid, nonoxynol-9.
Djelomično štite od nekih bakterijskih spolno prenosivih bolesti.
Alergijske reakcije i osjetljivost na spermicidna kemijska sredstva, iritacija sluznice rodnice.
Najnovija istraživanja pokazuju da iritacija i oštećenja sluznice rodnice izazvana iznimno čestom dnevnom uporabom (u prostitutki) nonoxynola-9 može povećati rizik od HIV infekcije.
Prirodne metode kontracepcije zasnivaju se na suzdržavanju (apstinenciji) od spolnih odnosa u vrijeme plodnih dana ciklusa.
Parovi koji odaberu tu vrstu zaštite moraju poznavati i pomno pratiti menstruacijski ciklus žene.
Temeljne činjenice na kojima se zasnivaju prirodne metode kontracepcije:
Prirodne metode ne štite od spolno prenosivih bolesti.
Mjerenje bazalne tjelesne temperature obavlja se svakog jutra, neposredno nakon buđenja, prije ustajanja, uvijek u isto vrijeme, običnim i uvijek istim toplomjerom, najčešće u ustima.
Izmjerene vrijednosti redovito se upisuju. Prije mjerenja žena mora spavati najmanje šest sati i ne smije uzimati sredstva za spavanje.
Metoda se zasniva na porastu tjelesne temperature kratko nakon ovulacije, a povezana je s djelovanjem progesterona na centar za temperaturu u mozgu.
U urednom menstruacijskom ciklusu razlikujemo dvije faze. U prvoj fazi bazalna tjelesna temperatura je niža (ispod 36,6°C). U drugoj fazi, nakon ovulacije, bazalna tjelesna temperatura je viša za 0,2-0,4° C (36,6-37,2° C). Ovulacija se događa 1-2 dana prije skoka temperature, pa se određuje retrogradno. Promjene temperature ukazuju na plodne dane. Neplodno sigurno razdoblje počinje tek kad je povišena temperatura ustaljena tri dana.
Pri ovoj metodi preporučuje se apstinencija ili korištenje barijerne metode od 1. dana menstruacije do 3. uzastopnog dana povišene temperature.
Prati promjene količine i kvalitete cervikalne sluzi (hormonski uvjetovane) tijekom menstruacijskog ciklusa.
Na početku i na kraju ciklusa, prije i poslije menstruacije, sluzi nema ili je oskudna. Sluz je gusta, ljepljiva i mutna. Nekoliko dana prije ovulacije stvara se više sluzi, obilnija je, postaje bistrija. Pri ovulaciji sluz sliči bjelancu jajeta i vrlo je elastična, rastezljiva. Nakon ovulacije, u nekoliko dana, sluz postaje gušća, ljepljiva i mutna, pa nestaje.
Plodni dani traju cijelo vrijeme dok je sluz obilna, bistra i elastična, pet dana prije i tri dana nakon ovulacije. Preporučuje se apstinencija od pojave prvih znakova sluzi nakon menstruacije do 4. dana nakon dana najveće elastičnosti sluzi.
Ogino je zaključio da je druga faza ciklusa, znači faza nakon ovulacije, stabilna te da ovulacija 12.-16. dana prethodi sljedećoj menstruaciji. Da bi metoda bila pouzdana, potrebno je pratiti duljinu ciklusa tijekom 12 mjeseci i odrediti najkraći (NKC) i najdulji (NDC) ciklus. Ne preporučuje se ženama s neredovitim ciklusima jer ako je razlika između najkraćeg i najduljeg ciklusa veća od 10 dana, previše je plodnih a premalo neplodnih dana. Prema Knausu, prvi plodni dan izračunava se po formuli NKC-15-2. Zadnji plodni dan izračunava se po formuli NDC-15+2.
Prema modificiranoj Oginovoj metodi, prvi plodni dan izračunava se po formuli NKC-18. Zadnji plodni dan izračunava se po formuli NDC-10.
Primjer: ako je NKC 25 dana, a NDC 31 dan, plodni su dani, prema Knausovoj metodi, od 8. do 18. dana, a prema Oginovoj, od 7. do 21. dana od početka ciklusa.
Nedostaci metode su što ograničava odnošaj na određene dane u ciklusu i teškoće izračunavanja.
Simpto-termalna metoda je kombinacija spomenutih metoda.
Test nedavno razvijen u Europi, mjeri razinu estradiola u urinu i programiran je za procjenu rizika od trudnoće u pojedinom ciklusu.
Niskodjelotvorna i nepouzdana metoda kontracepcije pri kojoj muškarac izvuče svoje spolovilo iz rodnice neposredno prije ejakulacije.
Vrlo je nepouzdana jer mala količina sperme može isteći i prije ejakulacije, a samo jedan spermij je dovoljan za oplodnju.
Potrebna je samokontrola oba partnera i u praksi je to teško izvedivo. Pritom se oba partnera mogu osjećati razočarana i nezadovoljna.
Ne štiti od spolno prenosivih bolesti/HIV infekcije.
Kirurške metode kontracepcije podrazumjevaju sterilizaciju muskarca (vazektomija) ili sterilizaciju žene (podvezivanje jajovoda). Ove metode se ubrajaju u najdjelotvornije, trajne, ali ireverzibilne metode, te se ne preporučuju mlađim osobama, a osim toga postoji i zakonska regulativa u svezi ovih metoda. Osim toga sve kirurške metode su ujedno i invazivne, te nose sa sobom određene rizike (kao i u ostalom svaki operativni zahvat).
Sterilizacija žene se izvodi presijecanjem ili "podvezivanjem" jajovoda čime se sprečava da jajna stanica iz jajovoda stigne u maternicu (i prolaz spermija do jajne stanice).
Sterilizacija muškarca se vrši presijecanjem sjemenovoda čime se sprečava da spermiji budu izbačeni sa sjemenom tekućinom. Sterilizacija muškarca nakon izvršene vazektomije je postignuta tek nakon nekoliko mjeseci jer je potrebno odredeno vrijeme da se iz kanala eliminiraju svi preostali spermiji. Vazektomija ne utječe na seksualnu potenciju muškarca.
Ni jedan od ovih zahvata ne utječe na zanimanje osobe za spolne odnose niti na njezinu sposobnost da u njima uživa. Muškarac i dalje izbacuje sjemenu tekućinu (bez spermija), a žene i dalje imaju menstruacije.
Zadnja izmjena: 28.05.2024.
Unutarmaternični ulošci (IUD) mogu povećati šanse za dijagnozu raka dojke kod žena koje koriste hormonsku metodu kontracepcije, ali taj rizik ostaje nizak, otkriva novo istraživanje.
Novo istraživanje ističe značajno povećanje postprandijalne razine glukoze i inzulina tijekom aktivne faze androgenih oralnih kontraceptiva, što izaziva zabrinutost u vezi s potencijalnim dugoročnim metaboličkim rizicima.
