Prikaz bolesnika s bipolarnim poremećajem

Bolesnica u dobi od 40 godina, šest hospitalizacija. Bolest počela s 28 godina, u to je vrijeme bila udata, majka dvoje djece, zaposlena s visokom stručnom spremom, bila na rukovodećem mjestu. Prema anamnestičkim podacima: suicid jednog roditelja, koji prije toga nije bio psihijatrijski liječen, uskoro potom umrla majka, bolesnica ne zna od čega, "majka nije bolovala". Bolesnica je u to vrijeme imala 14 godina. Odrasla kod tete po ocu, smatra, da su "joj i teta i tetak bili dobri". Uredno je završila školu. Udala se iz ljubavi, brak skladan, ima dvoje djece. Uvijek je bila zadovoljna životom, ne sjeća se da je "patila" nakon gubitka roditelja, jer joj je u tetinoj kući "bilo dobro".

Početak bolesti povezuje sa "skandalom" na proslavi nečijeg rođendana, kada je osjetila kao da ona mora sve zabavljati i sa svima se nazdravljati, stalno je sama točila piće i napila se. Izgubila je kontrolu i suprug joj je to zamjerio. Ona je završila u bolnici. Otpuštena je nakon 8 tjedana s Dg: mania, Th: Litium (litij) 3x300mg i Haldol (haloperidol) a 2 mg 3xl, Akineton (biperiden) pp.

Tu je terapiju uzimala preko 2 godine, kontrolirala nivo litija i bila u dobroj remisiji. Potom samoinicijativno prestaje uzimati i litij i haloperidol. Već nakon 3 mjeseca ponovno završava u bolnici, sada u epizodi psihotične depresije. Od terapije joj je ordiniran Amyzol (amitriptilin) 75 mg i.m. uz Prazine (promazin) 3x100 mg i bolesnica nakon oko 2-3 tjedna tijekom jednog dana "prelazi" u maniju.

Hospitalizacija se prolongira, vraća se na terapiju haloperidolom i litijem. Vrlo brzo se postiže remisija, ponovno se vraća na svoje radno mjesto, suprug brine o njoj i obitelj dobro funkcionira, kćerke se školuju, bolesnica dobro situirana, dobro zarađuje i ona i suprug. U stabilnoj je remisiji nekoliko godina, "nema nikakvih psihičkih smetnji sve do smrti supruga", nakon čega završi u bolnici "i unatoč uzimanju terapije". Uslijedilo je nekoliko epizoda i hospitalizacija, primala vrlo visoke doze i antidepresiva i antipsihotika i litija. Oko 2 godine je na bolovanju i konačno, opet u dobroj remisiji vraća se na posao, no ne svoje radno mjesto, "već na posao ispod očekivanja, na manju plaću, lošije uvjete". Postepeno dobiva novo radno mjesto, postaje zadovoljnija i dobro funkcionira. Nalazi prijatelja s kojim povremeno izlazi, ali "radi djece ne misli na novi brak".

Prije oko 5 mjeseci imala "bubrežni napad", nađeni su joj kamenci, ali i zakazivanje jednog bubrega, koji je izvađen i istovremeno je prekinuta terapija litijem. Ostaje bez ikakve psihofarmakoterapije i ulazi u maničnu epizodu nakon oko 3,5 mjeseca od prekida terapije.

Zaprimljena u fazi psihotične manije s jakom agitiranošću, maničnim afektom, sklona trošenju novaca uz osjećaj osobite ljepote i važnosti, pati od nesanice, neadekvatno se odijeva.

S obzirom na stanje bubrega nismo uvodili litij (koji joj je ranije uvijek bio učinkovit), pa smo u terapiju uveli jedan od antipsihotika nove generacije u dozi nešto višoj nego kod shizofrenije i hipnotik u visokoj dozi. Već za 10 dana postiže se poboljšanje i nakon još tjedan dana postiže se remisija. Bolesnica se nakon 3 tjedna hospitalizacije otpušta u zadovoljavajućoj remisiji i vraća se na posao.

Iz ovog primjera treba zapamtiti, da bipolarni poremećaj u pravilu ima bolju prognozu od shizofrenije, no korištene doze su nešto više nego kod shizofrenije. Izmjenjuju se manične i depresivne epizode u skladu s prirodnim tokom bolesti, ali manije mogu uslijediti i "isprovocirane" antidepresivima. Litij se pokazao kao učinkovit i stabilizator i lijek, ali zahtjeva monitoriranje funkcije bubrega i štitnjače i EEG-a. Bipolarni poremećaj pokazuje visoko značenje pozitivnog herediteta.