Liječenje benigne hiperplazije prostate

Cilj liječenja benigne hiperplazije prostate (BHP) je olakšati simptome i poboljšati kvalitetu života bolesnika kao i prevenirati komplikacije vezane uz BHP. Smanjenje volumena povećane prostate i relaksacija mišića jedan je od glavnih ciljeva liječenja.

Promatranje, praćenje ili tzv. "watchful waiting (ww)" preporuča se kod blagih oblika bolesti ili kod pojave umjerenih do težih simptoma koji ne utječu toliko na kvalitetu života

Farmakološko liječenje benigne hiperplazije prostate

5-alfa reduktaza inhibitori (5ARI)

U rastu prostate najvažniju ulogu ima dihidrotestosteron (DHT) koji se stvara uz pomoć dva izoenzima 5 alfa reduktaze tipa I i tipa II. Velika koncentracija DHT-a dovodi do povećanja prostate, a glavna uloga u liječenju je spriječiti stvaranje DHT-a.

Dutasterid je lijek nove generacije 5ARI-a koji inhibira oba izoenzima tipa I i II, dok kod finasterida, lijeka stare generacije 5ARI-a postiže se inhibicija samo tipa II.

Terapija se provodi najmanje 6 mjeseci i primjenjuje se kod umjerenih do teških simptoma BHP-a. 5ARI dovode do smanjenja volumena prostate do 30% i preveniraju progresiju BHP-a. Poboljšavaju mokrenje tijekom nekoliko mjeseci naročito kod bolesnika s velikom prostatom.

Alfa blokatori

Alfa-adrenergički receptori koji se nalaze u prostati važni su kod postizanja miorelaksacije mišića prostate i vrata mokraćnog mjehura ako ih se blokira alfa blokatorima. Djelujući na receptore, smanjuju tonus glatke muskulature prostate i vrata mokraćnog mjehura. U svijetu najčešće korišteni alfa blokatori za liječenje BHP-a su alfuzosin, doksazosin, tamsulosin, terazosin. Iako brzo dovode do otpuštanja simptoma učinak na smanjenje volumena prostate im izostaje.

Kombinacijska terapija 5ARI-a i alfa blokatora

Kombinacijska terapija 5ARI-a i alfa blokatora rezultira boljim učinkom nego upotreba pojedinog lijeka zasebno.

Fitoterapija

Još nije preporučljiva za liječenje simptoma donjeg urinarnog trakta u bolesnika s benignom hiperplazijom prostate (BHP).

Kirurško liječenje benigne hiperplazije prostate (BHP)

Ako bolest izaziva komplikacije u vidu čestih i teških infekcija mokraćnih putova, potpune nemogućnosti mokrenja ili čak otkazivanja bubrega, kirurško liječenje je jedino riješenje. Kod kirurškoga liječenja postoji više mogućnosti, a o optimalnoj metodi odlučuje liječnik. 

• Transuretralna incizija prostate (TUIP) jest zahvat koji se rabi pri manjem povećanju prostate. Aparatom koji se uvede u žlijezdu kroz mokraćnu cijev (transuretalno) napravi se jedan ili dva mala reza, koji smanjuju tonus (napetost) mišićnih vlakana i time se zaustavlja stezanje mokraćne cijevi.
• Transuretalna resekcija prostate (TURP) radi se pri većem povećanju prostate. Aparatom koji se uvede kroz mokraćnu cijev (transuretalno) ukloni se dio prostatična tkiva i tako smanji pritisak na mokraćnu cijev.
• Otvorena prostatektomija je najopsežniji zahvat koji se radi u slučaju jako povećane prostate i iznimno teških simptoma. Žlijezda se vadi rezom kroz trbušnu stijenku.

Potrebno je napomenuti kako za uklanjanje tkiva prostate nije uvijek nužan sklapel. Danas se primjenjuje i tzv. termoterapija, odnosno elektroterapija (uklanjanje tkiva grijanjem odnosno elektičnim mlazom ili laserskim zracima).

Kirurško liječenje benigne hiperplazije prostate (BHP) nudi s jedne strane najveću šansu za ublažavanje simptoma, pa se većinom radi, kada simptomi više nisu podnošljivi ili kada se razviju komplikacije. S druge strane, ti zahvati nisu bezbolni ni bez rizika. Prijeti, na primjer, inkontinencija (nemogućnost zadržavanja mokraće), impotencija i tzv. retrogradna ejakulacija (ulaženje ejakulata u mokraćni mjehur). Kod transuretralne resekcije prostate ili kod otvorene prostatektomije rizik je, naravno, veći nego kod ostalih zahvata. Zato valja odlučiti o omjeru rizika i uspješnosti zahvata. Iznad svega, potrebno je imati na umu da operacija ne uklanja sam uzrok. Prostata se povećava i poslije operacije, a tegobe se mogu ponovno pojaviti nakon nekoliko godina.