Većina oboljelih od COVID-19 koji su na respiratoru umiru
Analiza provedena u SAD-u na pacijentima koji su hospitalizirani zbog COVID-19 pokazala je da većina pacijenata koji su bili na respiratoru, čak njih 88 posto, nije preživjelo infekciju novim koronavirusom SARS-CoV-2. Stopa smrtnosti bila je veća za muškarce nego žene.
Inače, respiratori ili mehanički ventilatori, guraju zrak u pluća kritično bolesnih pacijenata koji više ne mogu samostalno disati. Glavni ciljevi mehaničke ventilacijske potpore usmjereni su na očuvanje alveolarne ventilacije i arterijske oksigenacije, održavanje odgovarajućih plućnih volumena i smanjenje dišnog rada, pritom nastojeći maksimalno reducirati mogućnost nastanka ijatrogene plućne ozljede.
Valja istaknuti, da uviđajući da se mogu pojaviti komplikacije od korištenja respiratora, neke jedinice intenzivne njege (ICU) u SAD-u su počele odgađati stavljanje pacijenata s COVID-19 na respiratore do posljednjeg mogućeg trenutka, kada se doista radi o životu ili smrti.
Inače, na početku pandemije s novim koronavirusom SARS-CoV-2, postojala je tendencija da se pacijenti rano stavljaju na respiratore, obzirom da se u njih stanje vrlo brzo pogoršavalo. Sada se pak, takvim pacijentima dopušta malo veća tolerancija hipoksije (nedostatka kisika) te im se daje kisik. Ne intubira ih se, dok zaista ne dođu u respiratorni distres. Akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) je difuzno upalno oštećenje pluća, većinom prouzročeno sepsom, upalom pluća, traumom ili aspiracijom. Stanje je obilježeno hipokesmijom i difuznim infiltratima na radiogramu prsišta.
Respiratori se obično koriste samo kada su pacijenti u kritičnom stanju, te 40-50% pacijenata umre nakon mehaničke ventilacije, bez obzira na osnovnu bolest.
I primjena respiratora ima nuspojave. Naime, budući da stroj diše za pacijente, pacijenti često osjete slabljenje dijafragme i svih ostalih mišića koji sudjeluju u disanju. Kad svi ti mišići postanu slabiji, samostalno disanje je otežano kad se pacijent sprema za skidanje s respiratora.
Jednako tako, pacijenti na respiratoru izloženi su većem riziku od akutnih ozljeda pluća usljed prenapuhavanja pluća tijekom mehaničke ventilacije. Stoga, liječnici trebaju precizno izračunati koju količinu zraka treba osigurati respirator, uzimajući u obzir činjenicu da bi veliki dio pluća mogao biti pun tekućine i nesposoban za inflaciju.
Također, treba spomenuti da je analiza pokazala da su visoki krvni tlak (57%), pretilost (41%) i dijabetes (34%) najčešći tipovi postojećih zdravstvenih problema u bolesnika sa COVID-19.
Isto tako, oboljeli od dijabetesa imali su veću vjerojatnost da će u njih biti primjenjena mehanička ventilacija, biti zaprimljeni u jedinicu intenzivne njege (ICU) ili da će razviti akutnu bolest bubrega.
Izvor:
JAMA
