Pretjerana konzumacija šećera izaziva upalu i disbiozu, pogoršavajući parodontnu bolest


Pretjerana konzumacija šećera izaziva upalu i disbiozu, pogoršavajući parodontnu bolest

Pretjerana konzumacija šećera potiče sistemsku upalu niskog stupnja i mikrobnu neravnotežu, ubrzavajući parodontne upale i sistemske bolesti. Ograničenje šećera moglo bi biti ključno za bolje oralno i opće zdravlje.

Prekomjerni unos šećera u prehrani, osobito fruktoze i saharoze, može uzrokovati sustavnu upalu, potaknuti disfunkciju crijevne barijere i endotoksemiju te potaknuti disbiozu u crijevnoj i oralnoj mikrobioti. Ovi učinci pridonose pretilosti, metaboličkom sindromu, nealkoholnoj masnoj bolesti jetre (NAFLD) i drugim sistemskim stanjima, koja su čimbenici rizika za parodontne upale.

Dugotrajna upala i oksidativni stres u parodonciju dovode do oštećenja i razaranja tkiva koje se očituje kao parodontitis; postupno zub gubi potporu i ako se upala ne liječi, dolazi do gubitka zuba. Na parodontitis utječu čimbenici rizika povezani s načinom života (nezdrava prehrana, stres, pušenje) i sistemski čimbenici rizika poput pretilosti, dijabetesa, reumatoidnog artritisa i nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD); parodontitis i čimbenici sistemskog rizika imaju dvosmjernu vezu kroz sustavnu upalu niskog stupnja.

Kako genomske tehnologije napreduju, buduća bi istraživanja mogla istražiti molekularne mehanizme pomoću kojih šećeri iz hrane utječu na upalu na razini ekspresije gena. Dijetetske intervencije koje ograničavaju unos šećera i ultraprerađene hrane mogu biti od koristi za zdravlje parodonta i zahtijevaju daljnje ispitivanje. Promicanje umjerene konzumacije šećera moglo bi poslužiti kao praktična, isplativa javnozdravstvena strategija za prevenciju i liječenje parodontne upale. 

Izvor:
BDJ Open