Odobren prvi lijek za liječenje limfoma marginalne zone
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je primjenu lijeka ibrutiniba za liječenje limfoma marginalne zone (MZL), čime je ibrutinib postao prvi lijek odobren za liječenje navedenog limfoma. Valja istaknuti da je ibrutinib odobren ubrzanim postupkom na temelju ukupne stope odgovora na terapiju.
Inače, ibrutinib se već koristi za liječenje kronične limfocitne leukemije, limfoma malih stanica, Waldenströmove makroglobulinemije i limfoma rubne zone. Ibrutinib ima novi mehanizam djelovanja, naime, on djeluje kao inhibitor Brutonove tirozin kinaze.
Limfom marginalne zone (MZL) je građen od malih do srednje velikih stanica B loze koje mogu izgledati kao mali limfociti, centrociti ili imati monocitoidni izgled. Stanice izražavaju biljege B loze dok su CD5, CD10 i CD23 negativni. Ova vrsta limfoma se može podijeliti na najmanje tri entiteta: ekstranodalni MZL, nodalni MZL i splenički MZL s ili bez viloznih limfocita. Smatra se da limfomi marginalne zone čine oko 12% svih slučajeva ne-Hodgkinovog limfoma u odraslih.
Ekstranodalni MZL zovu se i MALTomi (MALT=mucosa associated lymphoid tissue). To su tumori koji nastaju u nelimfatičkim organima nakon duže stimulacije antigenom. Pri dijagnozi su obično lokalizirani, rijetko dolazi do sustavnog širenja. U oko 60% slučajeva se nalazi trisomija 3. kromosoma, a u 25-50% t(11;18)(q21;q21). Najčešći su želučani MALTomi koji nastaju uslijed dugotrajne infekcije s Helicobacter pylori. Bolest, ako nije proširena izvan želuca, većinom regredira nakon eradikacije H. pylori infekcije i bez citostatskog liječenja. Jedna od češćih lokalizacija ovog tumora su i adneksa oka. Ekstranodalni MZL čine oko 6% svih NHL. Imaju dobru prognozu, petogodišnje preživljavanje je oko 85%.
Nodalni MZL, koji nastaju u limfnim čvorovima, se morfološki i imunološki ne razlikuju od ekstranodalnih. Međutim, trisomija 3 i t(11;18) se nalaze rijetko, a prognoza im je lošija. Nodalni MZL čine oko 3% svih NHL i spadaju u skupinu ne tako dobre prognoze s prosječnim preživljavanjem od oko 7 godina.
Splenički MZL je primarni limfom slezene. Na membrani limfomskih stanica mogu se nalaziti produljci. U oko 40% slučajeva nalaze se delecije područja 7q21-32. Trisomija 3 je rijetka, a t(11;18) se ne nalazi. Bolesnici se obično javljaju liječniku zbog povećanja slezene i limfocitoze. Bolest je rijetka, vrlo indolentnog toka, nije osobito kemosenzitivna, no vrlo dobro odgovara na splenektomiju usprkos infiltraciji koštane srži.
Ukupna stopa odgovora na terapiju u oboljelih od limfoma marginalne zone kretala se oko 46 posto.
Najčešće nuspojave usljed primjene ibrutiniba uključuju trombocitopeniju (49%), umor (44%), anemiju (43%), proljev (43%), modrice (41%), bol u mišićima i kostima (40%), krvarenje (30%), osip (29%), mučninu (25%), periferne edeme (24%), artralgije (24%), neutropeniju (22%), kašalj (22%), te dispneju i infekcije gornjih dišnih puteva (21% svaki).
Najčešće nuspojave 3. ili 4. stupnja bile su smanjenje razine hemoglobina i neutrofila (13%) i upala pluća (10%). Upozorenja i mjere opreza pri primjeni ibrutiniba uključuju krvarenje, infekciju, citopeniju, fibrilaciju atrija, hipertenziju, drugi primarni maligni tumor, sindrom tumorske lize, i embrio-fetalnu toksičnost.
Izvor:
FDA, 58th Annual American Society of Hematology (ASH) Meeting
